Svi loši običaji i nastrana vjerovanja ostavljaju dubok trag na ljudsku dušu i nije nimalo lahko osloboditi se toga utjecaja. Prethodno smo spominjali nezavidan položaj u koji je žena bila dospjela prije pojave islama u različitim društvima, narodima i vjerama. U najboljem slučaju žena je u to vrijeme tretirana kao neki predmet koji je bio u vlasništvu muškarca; raspolagao je njome kako je želio; mogla je biti prodana ili kupljena.

To se dešavalo ako bi ipak nekako preživjela usprkos njegovoj moći da odlučuje o njenom životi i smrti ili ako ne bi bila zakopana živa u zemlju odmah nakon roðenja.

1.      U negativne pojave ubraja se i ono što se desilo nakon uspjeha francuske revolucije krajem osamnaestog stoljeća. Ukinuto je feudalno društvo, a svi robovi koji su radili na feudalnim imanjima osloboðeni su iz ralja feudalaca – silnika. Tada se počinju spominjati ljudska prava pod sloganom ''Prava čovjeka''. Proglašeno je:  “čovjek se raða slobodnim i nije dozvoljeno od njega praviti roba.” Tada se pokušavalo stidljivo dodati i riječ ''žena'' kako bi zakon glasio: I čovjek i žena raðaju se kao slobodni… ali, ovi pokušaji su vrlo brzo doživjeli propast. Ipak je prvi proglas nakon ove revolucije glasio: čovjek se raða slobodnim i nije dozvoljeno od njega praviti roba.

Dugo vremena nakon ovog proglasa poznati francuski sociolog Gustav Lupon, koji je živio krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća i bio je naučnik i književnik svjetskog glasa, na zahtjev onih koji su željeli da se ozakoni ravnopravnost spolova kada je u pitanju pravo glasa na izborima, odgovorio je na sljedeći način: “Žena nikada kroz historiju nije bila ravnopravna sa muškarcem osim u vrijeme zaostalosti i dekadencije.” I tako je trajalo sve do ''Svjetske rezolucije'' koja je donijeta nakon Prvog svjetskog rata, i rezolucije Vijeća Ujedinjenih naroda'' koja je donesena nakon Drugog svjetskog rata, a koja je omogućila pobornicima za ženska prava da se po prvi put oglase: Muškarac i žena su ravnopravni. Ova odluka bila je meðunarodnog karaktera. Ovo je klasičan primjer kako je veoma teško liječiti pogrešna uvjerenja i kako treba dugo vremena kako bi se ljudska duša oslobodila njenog utjecaja.

2.      Možda će neko ustvrditi da i danas postoje primjeri negativnog utjecaja loše prakse, npr. nekorektan odnos nekih očeva prema kćerkama i njihova diskriminacija prilikom udaje. U pojedinim pokrajinama gdje žive muslimani dešava se da očevi od svojih kćerki oduzimaju mehr – vjenčane darove. To se posebno dešava u nekim ruralnim područjima. Meðutim, mi tvrdimo da ovo nije problem koji je prouzrokovao islam nego je to takoðer posljedica loše prakse i neljudskog odnosa prema ženi koji je vladao prije pojave islama. To se zadržalo sve do danas kod nekih ljudi i to je nešto što islam oštro osuðuje i protiv čega se beskompromisno bori. Odgovorno tvrdimo da je to problem koji nema nikakve veze sa islamom i pojavljuje samo u zaostalim sredinama gdje vlada neznanje. To je sredina gdje islam ne ostvaruju značajan utjecaj i šerijatski propisi se uopće ne prakticiraju. Što se tiče gradskih sredina koje su obasjane duhom islama, u njima djevojke izlaze iz kuća svojih očeva natrpane različitim poklonima i vjenčanim darovima. To su pokloni od njihovih očeva koji su razmjerni njihovim materijalnim mogućnostima.

3.      Za liječenje ovih negativnih pojava u islamskom svijetu nisu potrebni nikakvi proglasi niti čitanje državnih zakona jer su islamski propisi svima poznati i jasni. Jedina prepreka njihovom prakticiranju jeste njihovo nerazumijevanje ili slab utjecaj islamske kulture ponašanja u zaostalim sredinama. Zbog toga, jedini ispravan način neutraliziranja ovih loših običaja jeste širenje islamske kulture i jačanje njenog utjecaja na duše muslimana. Treba se boriti protiv nepismenosti, posebno nepismenosti ženske djece u ruralnim područjima.

4.      Želim na ovom mjestu da ukažem na prednosti i odlikovanosti žene muslimanke u odnosu na ženu sa Zapada i njemu sreću da se brzo oslobaða negativnih utjecaja loših običaja iz prošlosti.

-         U savremenom dobu žena na Zapadu morala se boriti protiv uvjerenja i običaja koji su uglavnom imali vjerski predznak kako bi se oslobodila loših običaja i uvjerenja. Do jučer, ona nije imala neke lokalne ili državne zakone pomoću kojih bi se zakonskim putem mogla boriti protiv ovih prepreka i kako bi postigla što želi.

-         Žena muslimanka sve ovo mogla je ostvariti zakonskim putem koji joj je omogućio islam i to prije četrnaest stoljeća, a islamsko učenje po ovom pitanju veoma je jasno i nedvosmisleno. Jedini problemi sa kojima se susretala žena muslimanka jesu nepismenost i zaostalost ili slaba primjena šerijatskih propisa. Inače, obrazovana žena koja živi u ureðenim mjestima uopće ne doživljava ovakve probleme. Zbog toga je islam obrazovanje učinio strogom obavezom svakog muslimana i muslimanke, i to je jedini put koji vodi u progres društva. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Obrazovanje je stroga obaveza svakom muslimanu i muslimanki.”