Prvi korak upute je spoznaja. Čovjek prvo treba da prizna da može razumjeti, a onda treba ono što je razumio da provede u praksu. Četiri su stupnja spoznaje.
Prvo je spoznaja predmeta razumijevanja. Drugi stub je znanje, treći je sam spoznavatelj, i četvrti je mu’allim, podučavatelj. Postoji razlika u tretiranju mu’allima sa stanovišta kako ga svijet tretira i onoga kako ga Kur’an tretira. Pitanje učitelja - mu’allima kasnije ćemo temeljito obraditi. Ali, da postoji neko, na Ovom svijetu, ko nas može podučiti, jasno je naznačeno u Kur’anu.
Sljedeća tačka je vođenje Ovog svijeta i uplitanje meleka u zbivanja Ovog svijeta. U Kur’anu se pominju riječi melaik i melek. U 30. ajetu sure El-Bekare se kaže:
-A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." (El-Bakare, 30)
Neki su na osnovu ove izjave meleka dali svoju viziju meleka i ustvrdili da su meleci Božija djeca. Kur’an odlučno odbija ovu tvrdnju. Oni su samo vjerni i revnosni izvršioci Božijih naredbi bez postavljanja bilo kakvih uslova i pitanja. Postavlja se pitanje: ako je Bog stvorio meleke i dao im mogućnost upravljanja i uređivanja dešavanja Ovog svijeta, da li to znači da se Allah povukao i da On nema više ništa s Ovim svijetom? Drugo pitanje je:- da li još neko postoji u ovom Univerzumu ko može upravljati Ovim svijetom i Božijim odredbama.
Opet slijedi odgovor iz Kur’ana. Kršćani i Ehli kitabije misle da se Bog povukao kad je dao mogućnost melecima da upravljaju stvarima Ovoga svijeta.
“Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene.”
Nema nikakve kontradikcije niti kolizije u tome da Uzvišeni Bog prepusti “polugu upravljanja” određenim stvorenjima Ovog svijeta, a da sam vrši nadzor nad time.
“Ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.”
ABožiji Poslanik “oslanjanje, na mog Gospodara i vašeg Gospodara” tumači da su sva stvorenja na Ovom svijetu pod Božijom upravom, pod Božijim direktivama i niko nije izuzetak. Moj Gospodar je Onaj koji vodi na Pravi put. Čak i ona stvorenja koja prenose Božije naredbe, odredbe, donose Kur’an i sl., sva ona su opet pod Božijom upravom i nadzorom. U 62. ajetu sure El-Enfal kada govori o ratovanju kaže se:
“To je Allah učinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaša ulije, - a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnog i Mudrog.” (Ali-Imran, 126)
Vaš sabur, vaša izdržljivost, meleci svi su oni pod Božijom kontrolom i nema pomoći ni podrške osim od Uzvišenog i Svemoćnog Gospodara. Znači, Gospodar ima potpunu kontrolu i obuhvata sve stvari - pojavne i nepojavne. Ponekad se Božija pomoć izvodi putem ljudi, mu’mina, drugi put putem meleka, treći put putem davanja sabura i moći da izdržimo tegobe, a sljedeći put putem bogobojaznosti koja daje snagu da se izdrže tegobe, ili na način da nas Allah direktno podržava - a sve je to Božije i svi smo mi Božije vlasništvo.
Iz svega ovoga može se zaključiti: ako vidimo da je Uzvišeni Bog ispunio nečiju želju, u smislu da mu je posredstvom nekog mu’mina ili evlije pomogao, pa ovaj tvrdi da mu je Bog posredno pomogao, to ne znači da on čini širk. To je kao kada neko popije lijek, nije efekat lijeka u samom lijeku; lijek je samo sredstvo, a Bog je taj koji daje efekat lijeku - On odlučuje hoće li taj lijek djelovati ili ne. Taj lijek može biti u vidu nekih tableta, kapsula, a nekad može biti u vidu dova mu’mina; ili, pak, u sadaki koju neko daje.
Dakle, niti je Božija ruka stisnuta i zatvorena, niti je Bog u izolaciji u odnosu na Ovaj svijet. Sad dolazimo do onoga što bismo mogli nazvati najnižim stupnjem imana, tj. do onoga mu’mina koji barem shvaća da je ovaj Univerzum Božija Kreacija i predmet Božijeg upravljanja. Ovo ne negira ulogu onog lijeka, meleka i posrednih poluga koje pomažu čovjeku. Kroz sve te stvari Bog izražava svoju moć i volju, jer On je odredio da preko tih stvari djeluje. Ako neko kaže pomogao mi je taj i taj lijek, ne znači da on čini bogohuljenje i da je zanegirao Božiju ulogu u tome.
U 41. ajetu sure El-Hidžr kaže se:
قَالَ هَذَا صِرَاطٌ عَلَيَّ مُسْتَقِيمٌ
“Ovo je moj Pravi put”–reče On (Allah).
Ako je Bog odredio da sve bude na Pravom putu, Siratu-l-mustekimu, i sam je Uzvišeni Bog Siratu-l-mustekim ustrojio prema Sebi. U biti nema tog stvorenja koje nije na Siratu-l-mustekimu. Tu bi neko mogao da prigovori da ako je sve na Siratu-l-mustekimu, onda se to direktno sučeljava sa kur’anskim sadržajima iz 44. ajeta sure El-Furkan, gdje se za neke vrste Božijih stvorenja kaže:
“Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.”
Pa će neko razložno kazati: vidiš da nisu svi na pravom putu, ovi su gori i od stoke.
Imamo i odgovor koji potvrđuje ono prvo, a on se tiče određenja sudbine i pitanja: - šta će biti s onima koji su skrenuli s Pravog puta i umrli kao nevjernici i koji nikada nisu prihvatili Pravi put? Da li za njih reći da i oni potpadaju pod pravilo da je Bog htio tako da bude?
Odgovor: Bog je ustrojio Ovaj svijet tako da je dao spektar ljudskih želja da svako sebe izrazi kroz njih, tj. da neko izabere Božiju uputu, a neko ne. To što će neko izabrati Pravi put, a neko neće – pa i to spada u okvir Božije volje. Bog mu je omogućio da može da bira. Allah, dž.š. je htio da čovjek ima moć donošenja odluke, neovisne i samostalne. Onaj ko ne poštuje Božije naredbe, on nije izašao iz okvira Siratu-l-mustekima, on je i dalje u tom okviru samo što nije prihvatio ono što Bog voli.
“Reci: - svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na pravom putu.”
Znači, između svakog čovjekovog djela i Božanske niti u njemu postoji jedna veza. Rezultat svakoga djela se vraća izvršiocu tog djela. Nemoguće je da rezultat nečijeg djela bude pripisan nekome drugom. Onaj ko svjesno griješi, njegov grijeh će biti njemu okačen o vrat i obrnuto; onaj ko čini dobra djela, on će naći nagradu kod Boga, niko drugi umjesto njega. Allah, dž.š. je jasno dao smjernice i u okviru toga dao razne puteve. Ko krene Pravim putem naći će svoj povoljan rezultat. I obrnuto, ko krene krivim putem njegov rezultat će samo njega doticati.
Pitanje: Bolestan sam i imam dvije mogućnosti: da odem doktoru ili da sjedim kod kuće i učim dove. Šta ću izabrati?
Odgovor: Jednom je jedan evlija kada se razbolio rekao: “Ne idem doktoru dok mi Bog ne da ozdravljenje putem dova.”, a onda mu je Bog putem vahja poručio:
“Nećeš nikad ozdraviti dok ne odeš doktoru. Jer, Ja sam uspostavio takve principe na Ovom svijetu.”
Postoji jedan rivajet o jednom pobožnjaku koji je bio u teškom materijalnom stanju kojemu je njegova hanuma nekako sabrala nešto novca i kupila mu nekakav mantil, džube. On je taj mantil obukao i izašao. Ali kada se vratio na mantilu je falio jedan rukav. Na njeno pitanje šta je uradio sa rukavom on odgovara:
“Izašao sam i vidio jednog proćelavog siromaha kako sjedi. Šta god sam pomislio da mu udijelim ništa nisam imao. Pomislio sam da je najbolje da otkinem jedan rukav i da mu to stavim na glavu.” Hanuma se oneraspoložila i rekla kako se ona toliko napatila da kupi taj mantil, a on je tek tako neodgovorno postupio. A onda joj on pojasni:
“Draga hanuma, ovaj rukav će nama ostati, a sve ostalo će otići. Ovaj će nam rukav u svijetu Berzaha kao ništa drugo pomoći naspram hladnoće koja će tamo biti. Sve što je u ime Boga ostaje, a sve što nije nestaje.