Spoznaja Biti je nemoguća i nema nikakva načina spoznaje suštine i Biti Allaha, dž.š. niti postoji put ka toj spoznaji, i ne samo da mi taj put ne poznajemo, nego on uopće i ne postoji.
Uzročno posljedična veza između Stvoritelja i stvorenog
Budući da je Stvoritelj beskonačan, beskrajan i stalan, On je Taj koji je Prvotni Stvaralac, a budući da je čovjek Njegovo stvorenje i to ono stvorenje koje je u kasnijoj fazi došlo na svijet - ne postoji nikakav način niti mogućnost da taj stvoreni čovjek, na daleko nižem stupnju spoznaje, pristupi shvaćanju i spoznaji onoga što je neograničeno i što je suštinski nedokučivo. Samim tim što smo kao stvorenje ograničeni i stavljeni u okvire materijalnog ne možemo nikako izaći iz tih okvira i spoznati nešto što je neograničeno i što je izvan bilo kakvih okvira.
No, ostavljena nam je druga opcija, opcija spoznaje Stvoritelja putem Njegovih Imena, putem Njegovih osobina, putem Njegovih manifestacija i putem spoznaje Univerzuma u kojeg je On utkao svoja Imena. Ostavljena je mogućnost našem razumu da spozna neku vrstu kakvoće našeg Stvoritelja. Kada nam je naš Stvoritelj naredio da namaz obavljamo, stavio nam je do znanja da su nam neki Njegovi atributi spoznatljivi i da Ga samo u tom okviru možemo spoznati. Jer, kada bi naš Stvoritelj bio potpuno skriven i nepoznat nama, onda ni ibadet ne bi bio smislen, i sve bi bilo nesvrsishodno.
“I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!” (Al-A’raf, 29)
Pitanje: Da li spoznaja Boga ima jednu stepenicu ili više njih?
Odgovor: Budući da je naš Stvoritelj Biće neograničenog dometa, u tom slučaju Ga ne možemo upotpunosti shvatiti. Ali zemni čovjek ima u sebi nešto nebesko, upravo ono što je u Kur’anu rečeno:
“Udahnuo sam u njega od Svoga ruha.”(El-Hidžr, 29)
Ako čovjek kojemu je podaren taj Božanski ruh - sačuva taj svoj Duh onakvim kakvog ga je dobio, otvaraju mu su neslućene mogućnosti i horizonti spoznaje njegova Stvoritelja. U suri Es-Saffat, 180. ajet nagovještava se:
“Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga oni opisuju!” (Es-Saffat, 180)
Koliko god ljudi pokušali da opišu svoga Stvoritelja, trud će im biti uzaludan, osim ako to učine neki od robova Božijih iz reda ‘muhlesina’ - evlija najvišeg reda i Božiji Poslanici. Ako ovi nešto kažu o svom Stvoritelju, to je tačno.
Srazmjerno pročišćenosti naših duša i jačini naših intelekata u stanju smo spoznati našeg Stvoritelja. Spoznaja nekog običnog čovjeka neće biti nikad na istom stupnju sa spoznajom nekog mudraca. S druge strane, nikada filozofi koji barataju sa suhoparnim činjenicama i pojmovima neće dosegnuti onu spoznaju koju spoznaju pobožnjaci visokog stupnja – ‘arifi. No, spoznaja ‘arifa neće nikada dosegnuti stepen spoznaje Božijih Poslanika. Zašto? Zato što ovi od svoga Stvoritelja dobijaju neposredno osvjedočenje Njegovih atributa. Nadalje, nikada dubina i širina spoznaje ovih Poslanika neće dosegnuti širinu spoznaje posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.a. Vidimo da postoje velika odstupanja i velike razlike u spoznaji. Desetine ajeta o tome govore, a mi ćemo spomenuti samo dva.
“Neke od Poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali da bismo ga i Džibrilom podržali.”
Iz navedenih ajeta vidimo da jedni Božiji Poslanici u odnosu na druge imaju određene prednosti. Uzvišeni Bog u Kur’anu navodi primjere da Božiji Poslanici imaju prednosti u nivou spoznaje u odnosu na obične ljude. U suri El - Mudžadalla 22. ajet kaže se:
“Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni, bili, očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašće kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti.”
Čuveni iranski mufessir Tabatabai u vezi ovog ajeta dao je sljedeći komentar:
“Ako mi kao vjernici osjetimo u svom srcu makar i najmanju količinu zavisti i zlobe prema bratu muslimanu, onda pouzdano treba da znamo da nam upravo toliko manjka imana u našim srcima. Isto je tako kada su u pitanju nevjernici: ako prema nekom nevjerniku, kafiru, u svom srcu osjetimo imalo ljubavi - upravo srazmjerno količini te ljubavi prema njemu naš iman će toliko biti umanjen. Ako dva brata muslimana ne govore više od tri dana - tri dana se tolerišu nekako - jer je Allah, dž.š. znao da ćemo se mi neminovno gložiti, onda naš post i naš namaz neće biti primljeni.”
Prema hadisu Božijeg Poslanika, prijatelji Pejgamberovi su trovrsni:
ØPrva vrsta ljubavi je kada jedna grupa ljudi uspostavi prijateljske relacije sa drugom - i oni se jednostavno vole.
ØDruga grupa je kada je neko prijatelj svoga prijatelja. Ovdje vlada harmonija prijateljstva za koju se pretpostavlja da je na pravim osnovama.
ØTreća relacija je da dušman moga dušmana bude meni prijatelj.
Iz Kur’ana proističe: Ako ste vi neprijateljski raspoloženi prema onim najboljim vjernicima koji obavljaju namaz i ispunjavaju sve vjerske propise kako treba, a vi za sebe mislite da ste muslimani, a zapravo ste dušmani pravim vjernicima, onda ste i vi neprijatelji Božiji - a Allah, dž.š. ne prima ibadet svojih dušmana. Prema tome, moramo napraviti reviziju naših prijateljstava i odnosa sa našom okolinom.