“O ljudi, već vam je stigao dokaz od Gospodara vašeg” (En-Nisa’, 174)
To je onaj dokaz koji ima potencijal da čovjek njime može savladati sve prepreke koje se nađu naspram njega. Drugim riječima, kad se čovjek nađe na raskrsnici između istine i neistine ova Knjiga je uvijek u stanju da mu ukaže na istinu.
"Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, na jasnim dokazima.”(Jusuf, 108)
A u hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.a se kaže:
“Ja vas pozivam na Božiji Put putem basireta - tj. putem razuma i promišljanja.”
Božiji Poslanici svojim su se sljedbenicima obraćali razumljivim i jednostavnim govorom, govorom koji je nalazio svoju sliku i odraz u čovječijem fitretu, te je ljudima bio prijemćiv. Dakle, nemoguće je da je ijedan Božiji Poslanik, a.s. donio i uspostavio ijedan zakon ili kanon koji ne bi u potpunosti bio saglasan sa ljudskim fitretom (tj. Božanskom niti ili softverom ugraviranim u dubini ljudskog bića). Moguće je da jedan propis ili pravilo bude iznad nivoa ljudskog shvaćanja, ali on posigurno nije u koliziji sa ljudskim fitretom.
Propisi i odredbe Božije na Ovom svijetu mogu biti trovrsni:
Ø neki su vrlo jasni-pravolinijski, pa ih ljudi lahko poimaju. Neki to nazivaju umuru-l-akelani – tj. razumski shvatljive odredbe;
Ø druga shvatanja idžtima’u nakizejn označavaju nemogućnost da se dvije stvari istovremeno nađu na istom mjestu;
Ø postoji i jedan broj pojava u svijetu koje naš razum ne može dokučiti. Tu naš razum kaže: -Te stvari postoje, ali njihov kvalitet ja ne mogu dokučiti.
Ibn Sina kaže:
“Razum može da pojmi opće temeljne stvari vjere. Ali kad su u pitanju potankosti vjere, razum ih ne može obuhvatiti.”
Naprimjer, razum će kazati: sigurno ima proživljenje, ali ja ne mogu pojmiti kakvoću tog proživljenja. Isto tako, kur’anska odredba gibećenje označava ravnim činu jedenja mesa našeg mrtvog brata – što je razumu prihvatljivo, ali kvalitativno nedohvatljivo. Isto što je jedenje imetka jetima po Kur’anu zapravo jedenje vatre. Razum sve ovo prihvaća, ali nema pravu predstavu o tome.
Kur’an, također, ističe da je u drveću vatra, za običan svijet je to nejasno (kako u sirovom drvetu vatra?), ali učenima je to sasvim razuljivo i logično. A kako neke pojave nisu razumljive ni učenima, one su iznimno razumljive Božijim Poslanicima s.a.v.a.
Prema tome, nemoguće je naći bilo koji propis sada ili u prijašnjim iskonskim vjerama da je suprotan razumu. Kur’an je čak nagovijestio način i put za dosezanje i onih teško shvatljivih pojava. Ako nam se kaže da ogovaranjem jedemo meso mrtvog brata, ili da ako jedemo haram imetak jetima da time jedemo vatru - to ne mora značiti da će nam se upravo sada to i dogoditi. No, doći ćemo na Sudnji dan, pa ćemo se uvjeriti u to. Ima i drugi način da se ovo pojmi još i ovdje.
Džehennem ćete vidjeti jasno! I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! (Et-Tekasur 6-7).
Stoga Kur’an da bi potvrdio svoje tvrdnje, čovjeka stavlja ispred dva puta razumijevanja stvari:
Ø put čovjekovog intelekta;
Ø put shvaćanja i razumijevanja kroz fitret (ovdje razum nema nikakvog domašaja).
Tako, kad su se faraonovi sihirbasi suočili sa Musaovim istinama, čim su povjerovali, odmah su iskazali visoku spoznaju i znanje činjenica iz svjeta gajba da je to gotovo nepojmljivo običnom razumu. Dakle, njihova je spoznaja, usljed iskrenog prihvatanja Musaovih dokaza, bila tako jaka da čak i kada im je faraon zaprijetio da će im izosijecati ruke i noge i da će ih izvješati takve po drveću – oni uzvraćaju jako pronicljivim odgovorom:
“Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” - odgovoriše oni -, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!
“Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” - odgovoriše oni -, “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!” (Ta-ha, 72)
A onda su odjednom počeli da nabrajaju džennetske i džehennemske stupnjeve, nešto o čemu prije pojma nisu imali. To da oni najednom dokuče džennetske i džehennemske tajne, a do prije nekoliko minuta su sve to negirali, bilo je moguće samo uz maksimalni angažman njihova fitreta.
A taj čovječiji fitret upućuje čovjeka između ostalog i putem njegovih unutarnjih prohtjeva i čežnji - a jedna od tih čovjekovih želja ili čežnji je i radoznalost, odnosno želja da se nađe istina. Jer, čovjek u svojoj nutrini želi da otkriva nepoznate i neotkrivene tajne i stvari. Znači, čovjek ima u sebi zacrtan taj istraživački potencijal da uvijek traga; da kada vidi neku stvar da se iz svoje radoznalosti pita: Ko je ovo stvorio? Zbog čega je ovo stvorio?
Piše jedan isfahanski ‘alim u jednoj svojoj anegdoti o ženidbi jednog mladića:
“Kada se ženio, i kada je htio da priđe mladoj u njenu odaju, ugledao je oko nje nekakve žene, pa je od stida otišao u drugu sobu, misleći: malo ću nešto da prelistam dok odu one žene. I dok je pregledao ono malo knjige, utonuvši u radoznalost, već je čuo ezan za sabah.”
Istu dogodovštinu prenosi i čuveni naučnik Luj Paster.
Prema tome, Uzvišeni Bog je čovjeka, putem ova tri medija koja posjeduje u sebi: intelekt, savjest i taj istraživački fitretski gen, predodredio da traži istinu i da na koncu nađe svog Stvoritelja. Naravno, u Ovom svijetu dunjalučke svakodnevnice, poriva, prohtjeva i strasti moguće je da dunjalučke sklonosti poput borbe za život, trke za bogatstvom - budu razlogom da ti porivi za materijalnim probicima zasjene i čak potpuno poklope ona tri potencijala koje čovjek posjeduje u traganju za istinom - tako da čovjek ostane na neki način u mraku. Božiji Poslanik je kazao:
“Ponekad se svjetlost razuma nađe poklopljena mrakom čovjekovih strasti, tako da bude zatvorena i zatočena u crnoj rupi pohota.”
Da ne bi čovjek posrnuo u svom traganju za istinom, Uzvišeni Allah mu, pored ova tri potencijala koja posjeduje u sebi, šalje i Poslanika kao dodatno pojačanje da bi ga još i Poslanik poveo za ruku na put Istine. Ovo smo još ranije nazvali vremenski sticajnom uputom, tešri - dakle uputom koja se stiče posredstvom nametnutih zakona, propisa i pravila koje postavlja Božanski zakonik ili Božanska Knjiga.
Ovo bi bio jedan put za dosezanje dinskih skrivenih hakkikata kojim se hodi uz pomoć Božijih Poslanika, a.s.
‘Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!’ “Vi ste mu povjerovali” - viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji." (Ta-Ha, 70-71)
"Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovoriše oni - "pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije." Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti; a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili - njih sve edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili. (Ta-Ha, 72-76)
Sihirbasi su prevalivši brzo put od džahila do evlija, mudrački odgovorili faraonu: tvoje prijetnje u odnosu na istine koje su nama sada objelodanjene nisu ništa, jer mi smo našli Onoga koji nas je stvorio. Našli smo svog Stvoritelja, ali smo vidjeli i nagradu koja nam je obećana. A ti presudi kako god hoćeš. Ali znaj da se tvoja moć i presuda tiče samo ovog života. Mi smo povjerovali u našeg Gospodara koji je iznad Ovog svijeta i on će nam oprostiti naše grijehe. I mi se Bogu kajemo za grijehe koje smo činili. A onaj koji ostaje je Allah, a ne ti, a ako neko bude zločinac čeka ga Džehennem u kojem neće umrijeti (zašto nema tamo smrti?). Zato što tamo nema smrti (a svijet onostranosti je neprolazan), a ni života (jer život ima smisla da čovjek nešto izabere po svojoj volji, a pošto tamo čovjek nema nikave moći izbora, onda nema ni života).
Ako neko povjeruje u Allaha i učini dobro djelo, onda ga čekaju visoki džennetski stupnjevi - Džennet-i Adna u kojem su izvori i rijeke tekuće i on je vječan. To je nagrada za one koji svoju dušu unaprijede).
Dakle, bitna odrednica Kur’ana je da čovjeka upoznaje sa hakkikatima na dva načina. Jedan je posredstvom intelektualnih dokaza, i drugi je putem Božanskog duha u sebi - fitreta. Čovjek je prinuđen studirati ako hoće da dosegne dokaze dohvatljive razumu. Obavezan je da proučava, da traga i analizira sve prirodne nauke i filozofiju. A oni koji traže istinu putem fitreta, to mogu samo kroz slijeđenje istina svoga Gospodara: imanom i dobrim djelima.
“Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli.
I zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste na Pravome putu bili!" (Al-A’raf, 157-158)
Dakle: To je onaj Gospodar koji je među ljudima izabrao onoga koji ne zna da čita i da piše. On će ih (1) podučiti zakonitostima na Zemlji kako onim (2)takvini (prirođenim) tako i onim (3) tešri (sticajnim). I (4) daće im hikmet-mudrost.
A mudrost je ustanoviti spoznaju o nečemu upravo onakvu kakva ona stvarno jeste. Stoga Božiji Poslanik, s.a.v.a. kaže:
“O Bože moj, pokaži mi Tvoja stvorenja baš onakvim kakva ona jesu. Da bih ja znao njihovu stvarnu moć, time želim da spoznam i koliko je velika Tvoja moć. Želim da spoznam šta polučujem kad se oslonim na Tebe, a šta kad se oslonim na druge.”
Nadati se je da će nas Allah darovati Svojom svjetlošću koja svijetli i koja sve drugo prosvjetljava