Kazivanje o Jusufu a.s. jedno je od najljepsih kur'anskih kazivanja o Allahovim poslanicima, kazivanje kome je posvecena citava jedna sura u Kur'anu. To je sura Yusuf. Ova sura govori o dvojici velikih poslanika: ]akubu a.s. sinu Ishaka a.s. sinu Ibrahima a.s. i o Jakubovom sinu Jusufu a.s. i dogadajima vezanim za njega, njegovu bracu i iskusenja kroz koja je prosao. Govoreci o Jusufovoj zivotnoj misiji, govorit cemo i o zivotu Jakuba a.s.
Sura Yusuf je je jedna od sura mekkanskog perioda Objave. Ona govori o iskusenjima kroz koja je prosao Jusuf a.s. Mekkanske sure u sebi sadrze opomenu, prijetnju i zastrasivanje. To nije slucaj sa surornYusuf. Citalac ce, uprkos kusnji i Jusufovim patnjama kojima je bio izlozen, jednostavno uzivati u citanju dok ga obuzima osjecaj blagosti, prijateljstva i Allahovog rahmeta. Ako pomno pratirno kazivanja o poslanicima, gotovo redovno cemo uociti pojavu pozivanja naroda nevjernickog koji u laz ugoni poslanog im vjerovjesnika nakon cega uslijedi opomena, pa kusnja i kazna naroda tih poslanika. Jusufova prica je potpuno suprotna takvim kazivanjima, u njoj nalazimo belaj za belajem, ispit za ispitom, nakon kojeg dolazi olaksanjei izlaz.
Zasto je to tako?
O suri Yusuf jedan od tabiina po imenu Ata' veli:: "Ne saslusa neko ko je zalostan ovu suru, a da mu poslije slusanja srcu ne bude lakse." Ovdje vidimo da poslije teskoce dolazi olaksanje, smiraj i velika blagodat.
Ova sura je objavljena poslije sure Hud. U suri Hud se spominju poslanici i njihovi narodi, govori kako je unisten Nuhov, Hudov i Salihov narod. Nakon takve sure objavljena je sura Yusuf. Njezina objava je bila u Godini tuge (Amul-buzn), godina smrti odgajatelja i amidze naseg Poslanika s.a.v.s Ebu Taliba koji je pomagao i stitio Poslanika s.a.v.s.od Kurejsa.

Samo tri dana nakon Ebu Talibove smrti umre i Hatidza a.s. supruga Allahova Poslanika s.a.v.s. i njegova miljenica, njegova najdraza supruga na dunjaluku i ahiretu, najodabranija medu stanovnicama Dzenneta, jedna od najboljih zena koja je ikada zivjela na zemlji, ona o kojoj je Poslanik s.a.v.s. rekao:

Mnogo muskaraca je upotpunilo iman, a od zena, njih cetiri:faraonova Asija, lmranova kci Merjem, Huvejlidova kcerka Hatidza i Muhammedova kcerkaFatima.(Medzmeuz-zevaid, 9/218.)
Zbog smrti te dvije, tako drage osobe u zivotu naseg Poslanika, tuga mu obuze srce, Allah mu objavi ovu suru da ga njome podsjeti, razgali, da se ne zalosti jer poslije teskoce dolazi spas:

Ta, zaista, s mukom je i last,zaista, s mukom je i last! (Al-Insirah, 5.-6.)
Dosao muje konvoj prepun pouka, lekcijai ibreta.
Odlika kur'anskih kazivanja jeste da su ta kazivanja razudzena, nacicemo kazivanje o jednom poslaniku u vise sura, iznova se pocinje govoriti o istom poslaniku o drugom ili istom dogadaju. Stvarno je velika poteskoca onima koji pripremaju kazivanja o poslanicima napraviti ispravan historijski hronoloski redoslijed tih desavanja. Cak i klasicna djela, koja samo govore o poslanicima, su nekako ispreturana, dogadaj poslije dogadaja, pa se spomene nakon toga dogadaj koji je prethodio vec spomenutom i tako redom. Jedino je prica o]usufu a.s. spomenuta u jednoj cjelini i usamo jednoj suri. Usporedi ovo kazivanje sa kazivanjem o Musau a.s. koje je spomenuto na preko sedamdeset razlicitih mjesta, ne ajeta nego mjesta sa desecima ajeta u Kur'anu.
Zasto je to tako sa suromYusuf? Zasto je samo ta sura u komadu, na jednom mjestu za razliku od svih drugih kur'anskih kazivanja?

Imam El-Kurtubi veli: "Spomenuo je Allah dz.s. u Kur'anu kazivanja o poslanicima, i ponovio ih sa istim znacenjem na razlicitim mjestima i drugacijim rijecima, u razlicitom stepenu rjecitosti. (belage) i jasnosti. Tako, naprimjer, u kazivanju o Ibrahimu a.s. Allah dz.s. kaze:
1 ubrzo im donese peceno tele. (Hud, 69.) U drugom ajetu kaze:
I on neprimijetno ode ukucanima svojim i donese debelo tele.
(Ad-Darijat, 26.)
Dakle, kad sakupimo ova dva iskaza znamo da je donio peceno i dobro, debelo tele. Potreban je odredzen napor da bi se ta kazivanja sakupila i da ljudi uzmu pouku, prisjete se, razmisle itd., da ulema ulozi napor u razumijevanju i pojasnjavanju tih Allahovih rijeci".
Potom El-Kurtubi nastavlja pa kaze: "Pa je Allah dz.s. spomenuo pricu oJusufu i nije je vise nigdje ponovio kako ne bi mogli, oni koji se opiru ili zele oponasati Kur'an u njegovoj snazi i stilu, prigovoriti Kur'anu i napisati govor slican ponovljenom ili neponovljenom kur'anskom nadnaravnom stilu."
Allah dz.s. htjede iskazati kur'ansku superiornost u kazivanjima koja se ponavljaju i u kazivanjima o poslanicima koja se ne ponavljaju. I na ovaj nacin su usutkani svi oni koji su zeljeli ili jos uvijek zele narav i porijeklo Kur'ana dovesti pod sumnju. Sve to je dio kur'anske nadnaravnosti (i'dzaza).
Pocnimo sa ovim kazivanjem onako kako ga je zapoceo Allah dz.s. u Svojoj Knjizi Mudroj, Kur'ani-Kerimu:

U imeAllaha, Milostivog, Samilosnog! ElifLam Ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!
Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli.
Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepsim dogadajima kazujemo. Qfusuf, l.-3.)
Rijec El-Kasas znaci: Redoslijed vijesti, ili spominjanje jedne vijesti nakon druge. Rijec -" kassa" znaci " tabe'a" - slijediti, .ici za nekim. Tako u Kur'anu stoji:
#
I ona rece sestri njegovoj: "Idi za njim!" (Al-Qasas, 11.)

Objavljujuci ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljepsim dogadajima kazujemo, iako prije njega nisi, doista, nista znao. (Yusuf, 3.)
Iako si bio nemaran (gafil) i nista o tome nisi znao. Nisi znao za ova kazivanja prije objave Kur'ana.

Kada Jusu frece ocu svome: "O oce moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonise."
On rece: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna braci svojoj, da ti ne ucine kakvu pakost, sejtan je doista covjeku otvoreni neprijatelj.(Yusuf,4.-5.)

Er-ru'ja je usnuli san, a er-ru'je je ono sto covjek vidi na javi. Jusuf je vidio san i ispricao ga je svom ocu. Usnio je jedanaest zvijezda sa Suncem i Mjesecom kako mu sedzdu ucinise. Jakub a.s. nije znao sta znaci taj san, Allah mu nije dao blagodat znanja tumacenja snova, ali je znao da je u tom snu velika, ogromna pocast premaJusufu a.s. Znao je babo i za zavidnost Jusufove brace prema Jusufu, zato mu rece da ne kazuje taj san svojoj braci.
Jusuf je imao jedanaest brace. Deset polubrace i Benjamina, koji je bio brat od iste majke. Sest polubrace od druge Jakubove zene i cetiri brata od dviju Jakubovih robinja. Jedino je Benjamin bio mladzi od njega i jedino mu on nije bio zavidan. Sva ostala braca su mu zavidila na ocevoj ljubavi koji je Jusufa volio neizmjernom ljubavlju. Skoro toliko je volio i Benjamina.
Nema smetnje da covjek voli raznim stepenima ljubavi, manje ili vise, ali nas Poslanik s.a.v.s. upozorava da to javno ne ispoljavamo. Znaci, da volis razlicito svoju djecu ne smeta, ali budi pravedan prema njima i ne pokazuj tu ljubav, plaseci se zavisti medu njima.
Ali,Jakubovo srce se sveza za Jusufa i Benjamina toliko da bez njih nije mogao izdrzati ni sahata. Kada bi Jusuf izasao da se sa djecom poigra,Jakub bi nestrpljivo zapovjedio: "Vratite mi ga"! Nastojao je da uvijek bude pored njega. Allah dz.s. je od Jakubovih sinova izabrao Jusufa a.s. Sebi za poslanika:
I eto tako, Gospodar tvoj ce tebe odabrati.(Yusuf, 6.)
Medzu svom Jakubovorn djecom, Allah dz.s. odabra za poslanika Jusufa a.s. ne samo medu Jakubovim sinovima, nego i medu svim ljudirna toga vremena.

I tumacenju snova te nauciti, i miloscu Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao sto je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. ' Gospodar tvoj, zaista, sve zna i Mudar je.
(Yusuf, 6.)
Allah ga poduci znanju tumacenja snova i podari mu blagodat poslanstva.
Ovo kazivanje Allah spominje kao opomenu i pouku onima koji pitaju. Spominje se kako su zidovi pitali Poslanika s.a.v.s. o Jusufu a.s. pa je nakon toga objavljena suta Yusuf u kojoj im je objasnjeno sve o Jusufu a.s. Zidovi su imali samo neke dijelove kazivanja o Jusufu. U toj zidovskoj verziji je bilo mnogo netacnosti pa im u Kur'anu dodze ispravka onog sto su oni izmijenili i cijela prica oJusufu a.s.

U Jusufu i braci njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju. (Yusuf, 7.)
Zidovi i svi ljudi koji pitaju o Jusufu a.s. ce u ovoj suri naci istinu i ninostvo pouka i savjeta.

Kada oni rekose: "Jusuf i brat njegov drazi su nasem ocu od nas, a nas je citava skupina. Nas otac, zaista, ocito grijesi." Qfusuf, 8.)

Kako moze voljeti Jusufa i brata mu vise od el-usbe, skupine od deset i vise osoba. Osudili su postupke svoga oca i neodgojeno se ponijeli prema njemu rijecima: "Zaista, nas babo ocito grijesi." Mrznja, zavist i netrpeljivost prema Jusufu ih dovede do ozbiljnog razmisljanja da ga se rijese ubistvom!

tUbijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite - otac vas ce se vama okrenuti, i poslije toga cete dobri ljudi biti. (Yusuf, 9.)

Ovdje se umijesa najstatiji medu njima, Jehoda, koji im rece: "Niposto, ubistvo je nesto strasno, nego ga protjerajte sa vase zemlje, otac ce vam se vratiti i nece vise biti opsjednut Jusufom." Pogledajmo sta su naumili uciniti. Pocinit ce grijeh pa ce se nakon njega pokajati. Da li ce osobi koja svjesno ucini grijeh sa namjerom da se odmah nakon tog grijeha pokaje ti grijesi biti oprosteni i da li se od takve osobe prima tevba - pokajanje? Ulema kaze:
Vrata pokajanja su otvorena.

Allah Subhanebu nocu pruza Svoju ruku oprosta grijesnicima dana i pruza Svoju ruku danju da oprosti grijesnidma noci. (Muslim, hadis 4954.)
Vrata pokajanja ne moze niko zatvoriti. Zato im je Allah i oprostio na kraju kazivanja, iako su svjseno pocinili grijeh namjeravajuci da se odmah nakon njega pokaju Allahu dz.s. Strah postoji od grijeha koje covjek pocini pa ga smrt pretekne u tevbi. To je belaj, da ucini grijeh od kojeg se nece imati kad pokajati.

Jedan od njih rece: "Ako bas hocete nesto uciniti, onda Jusufa ne ubijte, vec ga na dno nekog bunara bacite, uzece ga kakva karavana." Qfusuf, 10.)

Ovo je bilo misljenje Jahode, bacite ga u bunar na putu karavana, mozda ga neka od njih nade i uzme sebi. Ako vec hocete da ga se rijesite. Oni cvrsto odlucise da tako i postupe. Ali, kako ubijediti oca, spomenuli smo da on nije nimalo ostavljao Jusufa daleko od sebe. Rekose mu:

"O oce nas" ' rekose oni ' "zasto sumnjas u nasa osjecanja prema Jusufu. Mi mu zaista zelimo dobro.
Posalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi cemo ga, sigurno, cuvati." Qfusuf,ll.-12.)
Posalji ga sa nama da se najede, znate ljudi na izIetirna mnogo jedu, i da se igra. Ne boj se za njega, mi cemo ga cuvati.

"Bit ce mi doista zao ako ga odvedete, a plasim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili" ' rece Jakub. Qfusuf, 13.)

Vi znate, govorio im je, da ja ne mogu bez njega. Spomenuo im je dva razloga: Ne mogu podnijeti rastavljenost od Jusufa, zao mi, i drugi razlog je strah od vuka. dok vi budete zaokupljeni igrom i zabavom.

"Kako ce ga vuk pojest, a nas ovoliko" - rekose oni * "mi bismo tada zaista bili izgubljeni." (Yusuf, 14.)
Molili su i dosadivali, dosadivali sve dok im Yakub a.s. ne udovolji njihovoj zelji. Posla sa njima Jusufa.
Predaje spominjju kako su ga udarali iduci putem tuzno mu govoreci, toliko su ga mrzili da su ga htjeli ubiti, tako da je udarac bio laksi od onoga sto su mu bili spremni uciniti. Dosli su do bunara i svi, bez izuzet:ka, se slozili da ga u njega bace.

I kada ga odvedose i odlucise ga baciti na dno bunara. (Yusuf, 1 5.)
Dno bunara je nazvano Gayabetul-Dzubb zato sto onaj ko se nadze u njemu nestane od ljudskih pogleda, niko ga ne moze vidjeti.

Jusuf, leteci prema dnu, zasta na kamenu i ne dospije u vodu bunara. Bespomocno je sjedio u toj tami, dodze mu nadahnuce (ilham) od Allaha:

Mi mu objavismo: "Ti ces ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te nece prepoznati."(Yusuf, 1 5.)

Doci ce vrijeme kada ces im ti spomenuti ovo sto su ti ucinili, a da oni nece ni biti svjesni da si to ti! Kao da je dosao smiraj od Allaha Jusufu, da se ne plasi i da ce se spasiti iz tame bunara.
I uvece dodzose ocu svome placuci. (Yusuf, 16.)
Plakali su i plakali. Spominje se kako je ucenjak E'ames prisustvovao presudi jednog od najpravednijih kadija islama Surejha kada je uplakanoj zeni sudio. E'ames mu rece:.
-Ma zar je ne vidis kako jadno place, pa u pravu je.
Surejh mu rece:
-I Jusufova braca su dosla ocu nocu placuci, ne sudi osim pravedno!
Nije uvijek onaj ko dreci i place u pravu! Nisu samo suze dovoljne za pravdu!
"O oce nas" - rekose "bili smo otisli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod nasih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam neces vjerovati, iako istinu govorimo." (Jusuf, 17.)

Takmicili smo se daleko od Jusufa koji je ostao pored nasih stvari pa ga je vuk pojeo. Mi znamo da nam ti ne bi povjerovao cak i kad bi ti istinu kazali. Subhanallah, njihova laz je bila ocita iz njihovog iskaza o zlocinu. Nisu rekli: Mi ti, zaista,istinu kazujemo,ne! Rekose: "Cak i da je istina to sto kazujemo, ti nam ne bi vjerovao". To znaci sta? Znaci:Milazemo!

I donesose kosulju njegovu laznom krvlju okrvavljenu. (Yusuf, 18.)
Ibnu Abbas kaze: "Zaklali su ovcu i njome namazali Jusufovu kosulju." Jakub gledajuci kosulju krvavu, rece:
-Ja milostivog vuka, pojeo mi je sina Jusufa, a da mu ni kosulju nije poderao!
Kosulja nepoderana, kako ga je mogao pojesti!
"U vasim dusama je ponikla zla misao"' rece on "i ja se necu jadati, od Allaha ja trazim pomoc protiv ovoga sto vi iznosite."
(Yusuf,18.)
Vas nefs vam je uljepsao vasu nakanu. Sa vama mi ne ostaje nista osim sabura. Dovoljan mi je moj Allah. Cesto kad prijatelji, komsije ili djeca razocaraju insana, on tada nema druge utjehe i pravde osim kod Allaha. Tezak li je sabur, i mi Bosnjaci to dobro znamo. Ali blago saburljivim, oni imaju divan uzor u poslaniku Jakubu, a.s..
Potom nam Kur'an kazuje ]usufovu sudbinu nakon ove nimalo bratske rabote njegove brace:
I dode jedna karavana, te poslase vodonosu svoga i on spusti vedro svoje. (Yfusuf, 19.)
Vodonosa spusti kofu za koju se uhvati Jusuf,a.s.. Kad vodonosa povuce kofu, vidje da je preteska. Tada je Jusufu bilo dvanaest godina. Kada izvadi kofu, ugleda prelijepog djecaka, rece:
"Mustuluk" ' viknu on ' "evo jednog djecaka!" (Yusuf, 19.)
Od silnog veselja je dozivao radost, vikao je : "O radosti!" I ovo je jedna od jezickih ljepota. Nije rekao: "O moja radosti", nego: "O radosti,dodzi I cuj!"
Naravno, robovi i trgovina njima je bila jako unosan posao toga vtemena.
I oni su ga kao trgovacku robu sakrili, a Allah dobro zna ono sto su uradili. (Yusuf, 19.)
Zasto ga sakrise? Rekli su: "Mozda je necije izgubljeno dijete, ili odbjegli rob, bojati se da ce ga uzeti ako ga otkriju kod nas!" Sakcise ga plaseci se da im ga ne uzniu ili da ih otktiju kako krijumcare necijeg djecaka.
Konvoj je isao iz Medjena prema Egiptu ( Misiru). Kad stigose u Egipat, prodase ga:

I prodadose ga za jeftine pare, za nekoliko grosa; jedva su cekali da ga se oslobode. (Yusuf, 20.)
Zasto su ga prodali za jeftine pare? Zurili su da se ne otktije njihova rabota. Ibnu Abbas veli da su ga prodali za bezvrijednih dvadeset dirhema.

I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, rece zeni svojoj: "Ucini mu boravak prijatnim! Moze nam koristan biti, a mozemo ga i
posiniti!(Yusuf,21.)
Ko je osoba koja ga je kupila? On je El-Aziz naziv za egipatskog ministra finansija. U ajetima o Jusufu se spominju dva polozaja: E/-Melik vladar,iEl-Aziz ministar finansija.
Aziz rece: "Ucini mu boravak prijatnim" i to je od Allahove milosti premaJusufu. Aziz ne samo da je bio neplodan nego uopce nije ni .imao potrebu za zenama. Nije imao djecu, nadao se da ce taj nedostatak nadoknaditi kupovina ovog djeteta.
Tako je Jusuf rastao na ministrovom dvoru, odgajan kao djete ministra! Kako je stasavao, poceo je upravljati dvorcem ministra. Pogledajte Allahovu milost prema Njegovim robovima. Nakon sto je bio rob, Allah mu dade divan polozaj na zemlji.

I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naucismo ga tumacenju snova - a Allah cini sta hoce, ali vecina ljudi ne zna.
I kad on stasa, Mi ga mudroscu i znanjem obdarismo; tako Mi nagradujemo one koji dobra djela cine. (Yusuf, 21 .-22.)
Rastao je Jusuf bez ikakvih zastranjivanja, grijeha i neposlusnosti prema Allahu, Jro, koji mu podari znanje i mudrost Bio je od najucenijih ljudi togavremena.
Sve ovo se dogodilo prije nego ga je Azizova zena na grijeh pocela navoditi. Allah jeJusufa nazvao Gulam AHm - Znan mladic, Gu)am HaUm - Blag mladic, Ucen i onaj koji dobra djela cini. Moze li osoba koja ima takva svojstva posegnuti za bludom?! Ali, to je jedan od belaja mufessira, kao sto cemo vidjeti.
I poce ga na grijeh navoditi ona u cijoj je kuci bio. (Yusuf, 23.)
Kada Jusuf stasa u mladica od sedamnaest ljeta, pokaza se njegova golema ljepota za koju pojedini mufessiri kazu: "Kada bi prosao….pored zida njegov nur bi se na njemu oslikao." Jedno je sigumo, bila je to savrsena ljepota. Resulullah,s.a.v.s., kaze da je sreo Jusufa, a.s. kome je:
Allah dao pola ljepote. (TefskIbnulKesira, 2/477.)
Mufessiri kazu da je Satrul-usmi ljepota, koju je Allah podijelio na dva dijela: Pola ljudima, stvorenjima, a drugi dio ljepote je dao samom Jusufu. Allahu Dragi, kakva je to ljepota! Ako je takva bila ljepota Yusufova, kolika li je tek ljepota Jusufovog Stvotitelja!? Subhaneh.
Kada je zena vidjela tu ljepotu, nije mogla odoljeti. Srce joj se ispuni ljubavlju premaJusufu. Htjede da se ophodi prema njemu kao sto se zene ophode prema svojim muzevima. Poce mu se njezno obracati. Poce ga zavoditi koristeci sva svoja lukavstva i nacine. Zena Azizova, u cijoj kuci je stasavao.
Pa pozakljuca sva vrata i rece: "Hodi!" "Sacuvaj Boze!"' uzviknu on "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nece nikad uspjeti." (Yusuf, 23.)
Pozvala ga je na blud.
-Pripremila sam se tebi, govorila mu je.
-Ne daj Boze, rece on, da to ucinim. Blud, i to s kim! Sa zenom onoga koji me tako lijepo primio sebi! Aziz me prelijepo primio, kako takav zulum da mu ucinim!?
Blud i zinaluk je zulum, i nikada Allah ne da onima koji ga cine da budu uspjesni ljudi, nikada!
Od samog pocetka je Jusuf odbio taj cin. Uopce kod njeg nije bilo spremnosti za takvo djelo.Jusuf je bio ucen, zrian, mudar, plemenit, cijenio je Azizovu plemenitost i znao je da bludnici nikada nece uspjeti.
Nakon svega toga, neki su biH skloni reci kako je i on bio nju pozelio! Kako se to moze i reci, kad ajeti i ajeti potvrduju njegovu cistocu i cednost.

I ona je bila pozeljela njega, a i on bi nju pozelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. (Yusuf, 24.)

El-bemm znaci cvrsta odluka. Ona je bila cvrsto odlucila da pocini grijeh. I Jusuf bi nju pozelio da nije Allahovu opomenu ugledao. Kad bih vam rekao: "Iduci ulicom bih pao da me Ahmed ne pridrza!" Da li sam ja pao na ulici? Nisam! To je iz govora jasno. Tako je i iz arapskog jezika stvar jasna. Allah kaze: "Pozelio bi je, da nije ugledao Gospodarevu opomenu." Je li je pozelio? Nije! Ajet je jasan. Pao bih da'me Ahmed nije pridrzao. Pozelio bi je da nije ugledao opomenu. Nije je ni pozelio za sebe.
Zasto mu to cak nije ni na um palo, sto je drugo moguce znacenje za El-hemm?
Ulema veli: "Zato sto je vidio opomenu svoga Gospodara."
Dakle, ono sto kazu pojedini mufesiri o tome da je i on, navodno, nju bio pozelio i da je legao sa njom, tako stoji u pojedinim tefskima, pa da je onda ugledao opomenu i tek tada ustao... To uopce ne stoji, nije tako ni slucajno. Mi to ne bismo prihvatili da se o nekome od nas tako govori, pa kako da to prihvatimo za jednog Allahovog poslanika, plemenitog kome je Allah dao znanje i mudrost. Ucinio ga od dobrocinitelja i koji je znao i cijenio Aziza i uz to mu jos bilo poznato da je zinaluk zulum i da je propao svaki onaj ko ga ucini.
Dakle, njemu ni na kraj pameti nije bilo da sa Azizovom zenom pocini zinaluk. Moguce je samo da bi mu to i na um palo da nije ugledao Allahovu opomenu.
Kakva je bila ta opomena koju je Jusuf ugledao? Vidio je ono zbog cega mu nije ni na um palo da pomisli na Azizovu zenu. Jedni mufessiri kazu da je vidio Dzibrila, drugi da je vidio Jakuba,a.s. sa podignutim kaziprstom.
Jedni vele da je vidio njezinog muza na vratima, ili da je ugledao na zidu napisano:
Jer to je razvrat, kako je to ruzan put! (Al-Isra', 32.)
Allah najbolje zna kakva je bila ta opomena, nemamo sahih hadisa o tome, ali znamo sigurno da je vidio nesto od Allaha sto ga je ucinilo da mu cak ni na um ne padne da blud pocini.

Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud. (Yusuf, 24.)

Ei'-su' je zlo, ruzno i nevaljalo djelo, i jos uz to i blud. Sve to je Allah otklonio od Jusufa, a.s.Jos jedan dokaz da je nije bio pozelio.

Jer je on uistinu bio Nas iskreni rob. (Yusuf, 24.)

I jos jedna pohvala Jusufu a.s. Ihlas- iskrenost. Ne daj Boze da bi Allahovom robu sa takvim svojstvima priUcilo razmisljanje o bludu! Poslanici su toga jednostavno bili sacuvani.
Ona je bila uporna i navaljivala je. Pocela ga je ganfati po sobi. Pobjegao je od nje. Poce trcati za njim, a on jos brze bjezati. Kao da su na trkama, Allah ih opisuje u Kur'anu rijecima:

I njih dvoje prema vratima potrcase a ona razdera straga kosulju njegovu i muza njezina kraj vrata zatekose. (Yusuf, 25.)

Pokusavao je otvoriti vrata, ali ga je ona povlacila sebi. On je bio uporan a ona mu od povlacenja kosulju na ledzima podera.U tim trenucima Aziz otkljucava vrata i ulazi u prostoriju i vidi prizor svoje zene dotjerane, nasminkane pored Jusufa.
Zena brze-bolje htjede od sebe otklonuti optuzbu, rece:
"Kakvu kaznu zasluzuje onaj koji je htio zeni tvojoj zlo uciniti" ' rece ona. (Yusuf, 25.)

Sta zasluzuje onaj ko ti zeli napastvovati zenu i sa njom blud pociniti? Potom zastade, poboja se da ce mu kazna biti pogubljenje, a jos ga je zeljeIa za sebe, stoga rece:

Ako ne tamnicu ili kaznu bolnu? (Yusuf, 25.)

Kako ga ne bi ubili i kako bi ga mozda pridobila za zinaluk, predlozi mu kaznu zatvora ili neku bolnu kaznu.
I Jusuf se poce braniti, govorio je:

"Ona je pokusala mene na grijeh navesti" * rece Jusuf. ' "Ako je kosulja njegova sprijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu" ' primijeti jedan rodak njezin, "a ako je kosulja njegova straga raderana, onda ona laze, a on govori istinu." (Yusuf, 26.-27.)

Nisam ja grijesnik i zlocinac, ona je! Ona je mene na grijeh navodila!
Ko je bio njezin rodak koji je presudio u ovom sporu? Postoje dvije predaje, po jednoj je to bilo novorodence koje je progovorilo u besici, rekavsi: "Ona je njega navodila na sebe!" Druga predaja spominje da je sa Azizom bio njezin amidzic i da je on presudio shodno strani sa koje je poderana Jusufova kosuija.

I kada on vidje da je kosulja njegova straga razderana, rece: "To je jedno od vasih lukavstava, vasa su lukavstva, zaista, velika!"(Yusuf-28)

Kad su vidjeli da je kosulja poderana sa zada, shvatise kako je rijec o njezinoj spletci, navodila ga je na grijeh. Kad joj to nije uspjelo njega je osudila za sopstveni zlocin.
Sejjid Kutub, govoreci o ovom dogadaju, spominje aristokraciju kao sloj drustva u kome cast nema nikakve vrijednosti. U tom svjetlu je i Azizov postupak. Da je cast imala neki. znacaj u njegovom zivotu. obuzela bi ga ljubomora i bijes. Sta je nakon svega videnog rekao? Hladno je presudio:

Ti, Jusufe, ostavi se toga, a. ti trazi oprosta za grijeh svoj, jer si, zaista, htjelazgrijesiti! (Yusuf,29.)

Gotov problem. Nista nije ni poduzeo, cak ni Jusufa nije udaljio iz kuce, kao da se nista nije ni dogodilo. Plemickog li ponasanja! Mada su potomci plemica gotovo redovno spremni hvalisati se svojim, cesto bajnim, plemstvom! Sejjid Kutub veli: "I rako to obicno biva u aristokratskim krugovima koji su izbacili norme casti i stida, u kojima je insan postao dejjus ~ bezosjecajan na blud koji mu se cini sa porodicom"! A zna se da je Resulullah s.a.w. takve prokleo. Kako drugacije objasniti poimanje covjeka koji ostavlja samog mladica pored svoje zene koja se zaljubila u tog mladica! Kako je mogao tako postupiti, bez kazne, bez cak i prijekora, jednostavno: Ti Jusufe, prodzi se toga, a ti zeno, pokaj se?!
Vijest se prosiri, pocese zene ptepricavati ovaj dogadaj:

I zene u gradu pocese govorkati: "Upravnikova zena navracala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako grijesi." (Yusuf, 30.)

Ova vijest je bila posebno aktuelna u bogatini slojevima drustva. Pocese se .rugati Azizovoj zeni. Ona zeli ljubavnu vazu sa svojim robom! Znaci, da je to htjela sa nekim slobodnim muskarcem, to bi bilo kao i uredu, ali sa robom, hej! Zaljubila se u roba! Drustvo toga zemana je dostiglo vrhunac izopacenosti. Nije sam blud po sebi njima bio ruzan, grozili su se toga da jedna bogata zena zeli roba!Ova sramota se prosiri sve dok Azizova zena ne cu za te carsijske objede.
I kad ona cu za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po noz i rece: "Izadi pred njih!"
(Yusuf,31.)

Priredi Azizova zena gala gozbu za te zene koje je ogovaraju, smjesti ih na udobne jastuke, nakon vecere podijeli im jabuke i svakoj od zena dade po noz. Kad su pocele guliti jabuke, ona naredi Jusufu: "Sad udzi medu njih!" I udze Jusuf u prijemnu salu, zene se u cudu izgubise kad ga ugledase,rekose:

A kad ga one ugledase, zadivise se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezase: "Boze, Boze!" * uskliknuse "ovo nije covjek, ovoje melek plemeniti!" (Yusuf, 31.)

Od zadivljenosti Jusufovom ljepotom u cudu se izgubise, i ruke svoje posijekose. Pogledajmo ajet, nije receno kata'ne, bez tesdida, nego katta'ne - vise puta se posjekose po rukama. Pritiskale su i pritiskale noz ne osjecajuci da sijeku svoje ruke! Kolika je samo bila Jusufova ljepota zbog koje su one to ucinile! Mislile su da to nije insan, da je melek u svoj svojoj ljepoti usao medzu njih.

"E to vam je onaj zbog koga ste me korile"' rece ona. "Istinaje da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne ucini ono sto od njega trazim, bitce, sigurno, u tamnicu bacen i ponizen.(Yusuf,32.)

Eto, to je taj zbog kojeg me korite! Nije ona krila svoj zlocin, prizna im svoje namjere, ali je on odbi zestoko i bez i najmanje pomisli da to i ucini. Ovo je jos jedan dokaz Jusufove nevinosti. Jedan od mufessira spominje deset dokaza da Jusufu nije bilo ni na um palo da sa njom blud pocini, i ovo je jedan od tih dokaza, odupro se njezinim namjetama. Ona mu jos i zaptijeti zatvorom i ponizenjem ako je ponovo, u buducim pokusajima, isto tako odbije. I nije sramota zavrsila samo na tome, sve zene nasrnuse na njega, svaka ga je za sebe prizeljkivala. Ovdje je porazena cast i stid, strasti izbrisase te vrline, bile su opijene Jusufovom ljepotom. Dokaz da su sve zene pozeljele isto sto i Azizova zena su rijeci kralja kasnije koji
m rece:
"Sta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale"? ' upita
vladar.(Yusuf,51.)
Dakle, koja ga je navodila na blud sa sobom? Sve zene koje su bile na gozbi kod Azizove zene. Sve se ponudilo Jusufu: zene, ljepota, ugled, polozaj, sve su bile u njega zaljubljene. Vecina mufesira govori o Jusufu kada komentari su hadis:
** f f "
Sedmericu ce prekriti Allahov hlad na Dan kada ne bude drugog hlada, osim Njegovog... l covjek koga ugledna I lijepa Zena pozove na zinaluk a on joj kaze: "Ja se, zaista, bojim Allaha. " (Buhari, hadis 620.)
Kazu: "To jeJusuf a.s. i oni koji slijede Jusufa u odbijanju cinjenja bluda."

,'
"Gospodaru moj" ' zavapi on ' "draza mi je tamnica od ovoga na sto me one navracaju. I ako Ti ne odvratis od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati." (Yusuf,33.)

Od onoga na sta me sve one nagovaraju, od bluda. Allah mu ukabuli dovu i otkloni od njega njihove spletke.

I Gospodar njegov uslisa molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve cuje i zna, (Yusuf, 34.)

Pokusavale su zene na sve nacine, ali on ne udovolji zeljama ni jedne od njih, Allah ga sacuva bezgrijesnim.
Prosiri se ova vijest medzu ljudima, nije vise bilo rijeci o samo jednoj zeni nego o svim zenama uglednika toga naroda, jezici zlobnika pocese ocrnjavati Azizovu zenu, ona zatrazi zastitu od supruga. Sve je ukazivalo na njezinu gresku jer je i vecina ljudi postala svjesna kako je ona njega navodila na grijeh, a ne on nju.
Rece:
-Osramoti me posve ovaj slucaj,zastiti me!
-Sta da ucinim, rece joj muz.
Dogovorise se da ucine jako cudnu stvar, Ibnu Abbas kaze: Naredise Jusufu da uzjase magarca, a talambasima da idu ispred njega i vicu ulicama Egipta: "Jusuf Ibranac je zelio blud pociniti sa svojom gospodaricom pa je kaznjen tamnicom". Zeljeli su da kaznu prenesu na nevinog, umjesto nje kriv je on. To je znacenje Allahovih rijeci:

*
Poslije im na pamet pade, iako su se biIi uvjerili da je neduzan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. (Yusuf, 35.)


Kako bi oslobodili Azizovu zenu optuzbi i nekoga za taj grijeh osudili. Nije bila bitna istina, vazno je bilo svjetini pokazati da je pravda zadovoljena, I tako, svjetinom se lahko manipulise,pogotovo kad su zrtve nevini ijernici. Zanimljivo je koliko je ta potlacena svjetina spremna prihvatiti takve stimaljke.
I tako Yusuf dospije robije! Sa njim u zatvor dodose dvojica mladica. Nakon nekoliko dana zajednickog zatvorenickog boravka, oni primjetise cistocu Jusufove duse, njegov odgoj, vrijednost i obozavanje Allaha,dz.s. Jedne noci svaki od mladica usni san, kad se probudise odose Jusufu i rekose mu:

S njima su u tamnicu usla jos dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grozde" ' rece jedan od njih. ' "A ja, opet", ' rece drugi -"kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumaci nam to, jer vidimo da si zaista dobar covjek." (Yusuf, 36.)

Kazu to jednom zatvoreniku, ti si dobar. Pogledajte, cak i u zatvoru se poznaju oni koji su stvarno dobri. Dobri ljudi se moraju svojim ahlakom - ponasanjem razlikovati od losih. Prije nego im rece znacenjje njihovih snova Jusuf ih poce u islam pozivati:

"Nijedan obrok hrane nece vam donesen biti, a da vam ja prije ne kazem sta cete dobiti" ' rece Jusuf. (Yusuf, 37.)

Nece nam donijeti hranu a da vam ja detaljno ne kazem sta ce nam donijeti prije nego nam u celije udzu. Kako bi oni cvrsto znali da Jusuf ima nadahnuce od AlIaha, dz.s. "To je ono sto me je poducio moj Gospodar",govorio im je. "Ko je tvoj Gospodar", pitali su.
To je samo dio onoga cemu me naucio Gospodar moj, ja se kIonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje,
i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba.
(Yusuf,37.-38.)
Predstavio im se, ljudi toga vremena su svi bili vec culi za Ibrahima,a.s.. I zato kad su Allahovog Poslanika pitali ko je El- Kerim -plemeniti, rekao je:
To je plemeniti sin plemenitog sin plemenitog sin plemenitog.Yusuf sin Yakubov sin Ishakov sin Ibrahimov, neka je Allahov mir na njih. (Buhari,hadis3139.)
Takvu pocast nije imao niko, osimYusufa. Velika pocast za jednu kucu i za jedu familiju.
Potorn ih Jusuf poce upoznavati sa svojom vjerom u koju i njih poziva:

Nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim, To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali vecina ljudi nije zahvalna.
O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemocni?
Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vasi ' Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali vecina ljudi
nezna.(Yusuf,38.-40.)

Te kipove ste vi izmislili i imena im dali. Vlast pripada Allahu! Ibadet moze biti samo Allahu! Bez tog dvoga ne moze biti vjera. Ta dva elementa su nerazdvojiva, ne iskljucuju jedan drugog niti, na samo jednom od njih moze postojati din. Mnogo je vladara na zemlji koji ne zele da vlast bude Allahova. Ne brane oni da ibadet bude Allahu, ali da i vlast bude Allahova, e to oni ne daju! Ali Allah, dz.s. je jos u Ezelu rekao: "Sud i vlast pripadaju samo Allahu. I bez toga nema vjere, bez vlasti i ibadeta robovanja iskljucivo onako kako je Allah naredio. Nema vjere postojne bez ibadeta i serijata, a u slucaju samo ibadeta bez serijata,tu vjere nema".
Potom im Jusuf protumaci njihove snove:

O drugovi moji u tamnici, jedan od vas ce gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ce raspet biti, pa ce mu ptice glavu kljuvati. Ono sto ste pitali samo to znaci! (Yusuf, 41 .)

Drugi ce biti na krizu razapet i ostat ce visiti na torn krizu dok mu ptice ne pocnu kozu sa glave jesti. Oni rekose:
-Cekaj, nije tako bio taj san, bilo je to drugacije, zaboravili smo ti nesto od sna kazati.
-Gotovo je to, tako je odredeno, rece im Jusuf a.s.

A onome od njih dvojice za koga je znao da ce spasen biti rece: "Spomeni me gospodaru svome!" (Yusuf, 42.)

Jedan od njih ce se spasiti. znajuci to njemu Jusuf rece: "Spomeni me gospodaru i ispricaj mu moj slucaj, ja sam zbog tog i tog u zatvoru."
I dogodi se onako kako je Jusuf rekao da ce biti, jedan bi razapet - a drugi posta posluga kraljeva, ali ga taj drugi zaboravi.
Allah htjede Jusufa nauciti vaznu lekciju, u predaji se spominje da je Jusufu dosao Dzibril i rekao mu:
-Ko te spasio od brace kad su htjeli da te ubiju?
-Ti Gospodaru.
-Ko te izbavio iz tame bunara kad te u njega bacise?
-Ti Gospodaru.
-Zasto si spomenuo covjeka, a Mene zaboravio?
-To su bile samo rijeci koje je izgovorio moj jezik.
-Tako Mi Moje moci, zbog toga ces ostati u zatvoru nekoliko godina. (Kitabuz-zuhd, od Ibn EbiAsima,l/81.)

Ali sejtan ucini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusufostade u tamnici nekolike godine. (Yusuf, 42.)

Zbog te "molbice" Jusuf osta u zatvoru jos dugih sedam godina. Bacen u zatvorske taninice, niko ne zna za njega.Jos jedna Jusufova kusnja.
Prolazili su dani tako zatvorski sve dok kralj ne usni san:


I vladar rece: "Sanjao sam kako sedam mrsavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih. O velikasi, protumacite mi san moj ako snove znate tumaciti?" (Yusuf, 43.)

Usni kraij kako se nalazi na obali rijeke, a pored njega sedam uhranjemh krava pa dodze sedam mrsavih krava i pojede tih sedam uhranjenih. Usni jos sedam zelenih i isto toliko suhih klasova zita pa se suhi klasovi omotase oko zelenih i unistise ih.
Kralj se uznemiri, trazio je od velikana tih znanosti da mu rastumace to sto ga muci. Ako je istina da znaju, kao sto tvrde, tumacenje snova.
"Zbrkanih li snova! " ' rekose oni ' "mi snove ne znamo tumaciti."
(Yusuf,44.)

Rekose mu kako je to zbir pomijesanih snova, bez znacenja i kako oni takve snove ne znaju tumaciti.
Zatvorenik, koji se spasio, se pribra, sjeti se i rece:
"Jusufe, o prijatelju, protumaci nam sta znaci: sedam mrsavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasusenih ' pa da se vratim ljudima, da bi oni saznaii."
"Sijatcete sedam godina uzastopno" ' rece ' "pa ono sto pozanjete u klasu ostavite, osim ono maio sto cete jesti,
jer ce poslije toga doci sedam teskih koje ce pojesti ono sto ste za njih pripremili, ostatce jedino ono malo sto cete za sjetvu
sacuvati."(Yusuf,46.-48.)

Zatvor je bio izvan grada, poslase gaJusufu. Rece:
-Jusufe, Siddiku - a siddik je onaj koji kaze uvijek samo istinu, -protumaci nam san, kako bi se ljudima vratio i prenio im tvoje tumacenje.
Jusuf mu protumaci san:
-Sijat cete sedam plodnih godina sa velikirn uspjehoin.
Nije im Jusuf samo protumacio san, nego im je i plan osmislio kako ce najbolje postupiti. Nije im rekao samo sedam plodnih i sedam susnih godina. Urod sa polja ne stavljajte u hambare, nego ga ostavite onako kako je da ga insekti i baja ne pojede, osim ono malo sto vam je potrebno za hranu. Ne pretjerujte i ne poigravajte se sa dobrim urodom, trebat ce vam. Zatim ce vam doci sedam dugih I susnih godina, bez kise i zemljoradnje. Tih sedam teskih godina ce pojesti sve ono sto uberete u ovih sedam plodnih. Ostat ce vam samo toliko da cete imati sta posijati nakon tih teskih godina. Zatim im rece i vise od onoga sto je doslo u snu, rece im: "Doci ce nakon toga ponovo blagostanje i bogata nafaka."
Bivsi Jusufov ahbab iz zatvora ode i obavijesti kralja o snu, on se jako obradova tumacenjem i sugestijama. Shvati kako se ne radi o obicnom covjeku te naredi da mu dovedu Jusufa. Kraljev izaslanik ode do zatvora i naredi Jusufu da sa njim pode kralju. Ali Jusuf odbi da izade iz zatvora. Muhammed,s.a.w. je rekao:
Da sam ja proveo u zatvoru kolikojeYusuf u njemu proveo, odazvao bih se pozivu onoga ko bi me pozvao. ^Buhari, hadis 337.)
Jednom robijasu nakon sedam godina neko dode i kaze: Hajde,slobodan si, a on to odbije! Ali Yusuf nije htioizaci iz zatvora osim kao nevin.
Rece:

I vladar rece: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dode, on
v
rece: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Sta je s onim zenama koje su svoje ruke porezale ' Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!"' (Yusuf, 50.)

Izaslanik prenese Jusufovu poruku, kralj se poce intetesovati za Jusufov slucaj, kako i zasto je taj covjek u zatvoru, sve je upucivalo kako iza cijelog tog slucaja stoje one zene, sakupivsi ih na jednom mjestu, kralj ih upita: "Sta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navracale?" - upita viadar. ' "Boze sacuvaj! " ' rekose one - "mi o njemu nista ruzno ne znamo"! ' "Sad ce isitina na vidjelo izaci" ' rece upravnikova zena ' "ja sam njega na grijeh navracala, on je istinu rekao.
Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerilajerAilah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih.
Ja ne pravdam sebe, ta dusa je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj, zaista, prasta i Samilostanje." (Yusuf, 51.-54.)

Zena Azizova odluci obznaniti istinu. I neka zna moj muz da ga nisam prevarila ,ja jesam nagovarala ga na grijeh,ali to je nefs dusa ljudska.
Neki mufesski smatraju kako su posljednje rijeci: "Gospodar moj zaista prasta i Samilostan je", rijeci Jusufove, ali je tacno da su to rijeci Azizove supruge. Jusuf je nije nagovarao na grijeh, niti ga je njegov nefs - dusa nagovarala na blud. Iz konteksta je jasno da su to zenine rijeci, gdje je Jusuf - u zatvoru, kako ce onda to biti Jusufove rijeci.
Kada kralj shvati kako se radi o nevinom, ucenom i mudrom covjeku,rece:
I vladar rece: "Dovedite mi ga, uzecu ga u svoju svitu" * i posto porazgovara s njim, rece mu: "Ti ces od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti." (Yusuf, 54.)
Onaj ko odbije da izade iz zatvora dok se ijaga ne sapere sa njegovog imena i onaj kome je pod mojom vlascu zulum ucinjen i ko je toHko mudar, zasluzuje da bude u mojoj bUzini. Dovedose Jusufa pred njeg i kralj se uvjeri kako je rijec o jos ucenijem i mudrijem covjeku nego su mu drugi o njemu rekli. Od danas ces imati sta god pozelis. Jusuf zatrazi:
"Postavi me" -- rece "da vodim brigu o stovaristima u zemlji, ja sam zaista vjeran cuvar i znan." Yusuf, 55.)

Daj mi ministarstvo finansija, ja sam za to odgajan. Jusuf je vidio kako se poigravaju sa imecima ljudi, koje je to bilo rasipnistvo na dvorima ministra finansija kod kojeg je rastao Jusuf. Necu bIti kao oni, cuvat cu imetak drugih. Allah dz.s. kaze:

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gd]e je htio: milost svoju Mi dajemo onome korne hocemo i ne dopustamo da propadne nagrada onima koji dobra djela cine.A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha cuvaju. (Yusuf, 56.-57.)

Jusuf posta ministar, dokaz su rijeci njegove brace kada su rekli: "O Azizu,ministre"!
Jusuf zapoce ustrojstvo drzave, a kralj mu dade sve ovlasti i rece:
"Jusufe, meni od vlasti pripada samo prijesto."
Sve ostale brige su bile u rukarna Jusufa. Divno li se brinuo o upravljanju zemljom.
I nastupise plodne godine.Jusuf ih je potpuno iskoristio, drzava se popravila, blagostanje zavlada, poce postupati kako je i protumacio san.
Potom nastupise teske godine. Susa i glad koja nije zahvatila samo Egipat, nego sve do Palestine. Ljudi ostase bez hrane. Glad zavlada! Jakub, a.s sa sinovima je jos uvijek bio ziv. Nastanjivali su pustinjski dio kao beduini, a beduine glad pogodi vise od stanovnika gradova. Jako su tesko nalazili hranu, osim po jako skupoj cijeni. Stize vijest u Palestinu kako egipatski Aziz prodaje hranu po istoj cijeni po kojoj je prodavao i prije suse. Svugdje, osim u Egiptu je cijena hrane strahovito porasla. Konvoji iz Palestine su stizali u Egipat da kupe hranu od Jusufa, a.s., koji uvede samo jedan uvjet prodaje: "Svaka osoba moze kupiti i ponijeti samo jedan tovar hrane na svojoj devi, kako se ne bi desilo da dodu trgovci nakupci i kupe velike kolicine koje bi kasnije mnogo skuplje preprodavali ljudima". Onaj ko je zelio kupiti hranu morao je doci sa svojom celjadi. Svako je mogao kupiti samo po jedan tovar. Nista preko toga!
I dodzose braca Jusufova i udose k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadose. (Yusuf, 58.)
Braca kupise hranu od Jusufa. Prije kupovine Jusuf ih poce ispitivati:
-Ko ste vi, odakle dolazite, imate li roditelje, bracu, koga imate? Iako ih je vec prepoznao.
-Vi ste spijuni.
Pocese se zaklinjat da nisu.
-Je 1' vam koji brat ili sestra umrla, ispitivao ih je.
Oni su bili jako uplaseni. Potom ih pocasti, dade svakom po tovar hrane I rece:

Rece: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vasim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moze biti bolje primam.
Ako mi ga ne dovedete, necete vise od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!" (Yusuf, 59.-60.)

Jusuf je bio darezljiv, svakome bi dao i vise nego je platio. To je odlika muslimana trgovca - na vagi ne zakida. Jusuf je imao lijep obicaj da te izgladnjele ljude, koji su kod njega dolazili po hranu, lijepo ugosti.
Ako ne dovedete sljedeci puta brata o kojem ste mi pricali, za vas nema vise hrane. Bit cete za mene spijuni i lazljivci. Test vase iskrenosti je vas brat koga cete dovesti sljedeci puta. Zbog toga su oni nagovarali svoga oca za Benjamina.

"Pobrinutcemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista cemo tako postupiti" rekose oni. (Yusuf, 61.)

Zatim Jusuf naredi sebi potcinjenima: "Stavite njihove stvari, kojima su kupili hranu, u njihove tovare"! Zelio je da mu se opet vrate. Jusuf se plasio da ako se braca vrate bez svojih stvari kojima su ovaj puta platili hranu, nece imati cime drugi puta platiti. Vratio im je njihove stvari kako bi se oni mogli njemu vratiti po hranu drugi puta.

A Jusuf rece momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni ce ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet ce se vratiti." (Yusuf, 62.)

Prije nego otvorise svoje tovare pred ocem, rekose:
I posto se vratise ocu svome, rekose: "O oce nas, vise nam nece hranu davati. Zato posalji s nama brata naseg da bismo dobili hranu, a mi cemo gazaista cuvati."
"Zar da vam ga povjerim kao sto sam prije povjerio brata njegova?" ' rece on. "Ali, Allah je najbolji cuvar i On je Najmilostiviji!" (Yusuf, 63.-64.)

Sljedeci puta nam je zabranjeno da odemo bez brata, posalji ga sa nama, dobit cemo tovar vise i cuvat cemo ga. Jakub odbi njihov zahtjev znajuci kako su postupiH sa Jusufom. Oni su uporno navaljivali, ali je Jakub ovaj puta bio nepokolebljiv. Braca odustase od zahtjeva shvativsi kako je otac ovaj puta zauzeo cvrst stav.

A kad otvorise tovare svoje i nadose da su im vracene stvari njihove, oni rekose: "O oce nas, sta mozemo vise pozeljeti? Evo, vracene su nam stvari nase, i hranom cemo celjad nasu namiriti, i brata naseg cemo cuvati, a i jedan kamilin tovar hrane cemo vise dobiti; to je neznatan tovar." (Yusuf, 65.)

Oce, sta hocemo vise od ovoga, nasa roba nam je vracena i njome mozemo ponovo kupiti! Ako Benjamin ode sa nama, imat cemo jos i tovar hrane vise. Ovdje Jakub poce razmisljati: Sta je ovo, ima nesto nesvakidasnje u tom dogadaju, sta bi to moglo biti? Taj Aziz nije neko obican, Allah nadahnu Jakuba i on posla sa sinovima Benjamina,rece:

"Ja ga s vama necu poslati" - rece - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da cete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." 1 posto rnu se oni zaklese, on rece: "Allah je garant za ono sto smo utanacili!" (Yusuf, 66.)

Zakunite se mnogo puta da cete vratiti Benjamina osim ako vas ubiju ili zarobe. Zaklese se i cvrsto obecase da ce ispuniti preuzeto. Jakub ih nasavjetova:
"O sinovi moji" * rece onda ' "ne ulazite na jednu kapiju, vec na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga sto vam Allah odredi; moc pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji.se uzdajui" (Yusuf, 67.)

Zasto? Pa jedanaest mladica u zenitu snage, plasio se zavisti ljudi, urok je istina, u hadisu se kaze:
Od uroka covjek moze umrijeti.
To vam je bolje, ali ako vam je belaj odreden niko vas, osimAllaha, od toga ne moze sacuvati.
Sinovi Jakubovi odose u Egipat i postupise kako im je otac natedio:

I kad udose onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu postedeni onoga sto im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila zelja Jakubova, koju je izvrsio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili, ali vecina ljudi ne zna. (Yusuf, 68.)

Ako Allah zeli nekome iskusenje, oprez mu u tome ni od kakve koristi nece biti. Ali je u Jakubu bila bojazan od zavidnosti drugih ljudi.Jakub je bio ucen onom cernu ga je Allah poducio.

A on je, uistinu, veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naucili.
(Yusuf,68.)

Zbog cega nalazimo ovakav opis Jakuba, a.s kada Allah na drugom mjestu u Kur'anu kaze:
A nad svakim znalcem imajos znaniji. Qfusuf, 76.)
O tome ulema veli: "Pogledajte pazljivo Jakubov govor, nije izgovorio ni jednu recenicu, a da u njoj nije bila rijec Ailah! Cak i kada govoti obicnim jezikom zavrsi ga rijecima: Allah je garant onog sto govorimo. To je od znanja koje je irnaoJakub, a.s.

Odose braca Jusufu koji ih, kao svoje goste, ugosti i smjestaj im dade do vremena povratka.
I kad izidzose pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga. (Yusuf, 69.)

Kako je postupio Jusuf? Stavio po dva brata u zasebne kuce. Ostao je jedan, Benjamin. On ce sa mnom, rece. Kada osta nasarno sa Benjaminom, zagrli ga i na svoje grudi privi. Ja sam tvoj brat, ne uznerniravaj se zbog onoga sto su ti cinili. I Benjamina su isto tako maltretirali. "Gotovo je", rece Jusuf, "vise ti ne mogu nauditi."

I kad izidose pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i rece: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne zalosti se zbog onoga sto su oni uradili."
I posto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu casu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!" (Yusuf, 69.-70.)

Mjerna jedinica toga vremena je bila kraljev pehar kojim su mjerili kupljenu hranu. Taj pehar po Jusufovoj naredbi bi stavljen u Benjaminov tovar. Zatim jedan od Jusufovih radnika povika: "Karavano, vi ste kradljivci!" Pozurise mjestu sa kojeg su dozivani i
rekose:
Oni im pristupise i upitase: "Sta trazite?"
"Trazimo vladarevu casu" ' odgovorise. "Ko je donese, dobit ce kamilin tovar hrane. Ja za to garantujem!" ^fusuf, 71.-72.)

Nisu rekli: "Sta smo to ukrali", jer im mje ni na kraj pameti bilo da kradu, sta je to izgubljeno. Kraljev pehar koji je bio oblozen draguljima. Onaj ko nade taj pehar tovar hrane ce kao nagradu dobiti.

"Allaha nam"' rekose oni ' "vi znate da mi nismo dosli ciniti nered na Zemlji, i mi nismo kradljivci."
"A kakva rhu je kazna ako ne govorite istinu"? ' upitase.
"Kaznaje onome u cijem se tovaru nade ' sam on" ' odgovorise. -"Eto tako mi kaznjavamo kradljivce." (Yusuf, 73.-75.)

"Kod koga nadzete izgubljenu stvar taj postaje vas rob", rekose. Takva je kazna bila za kradljivce u Jakubovom serijatu. Po zakonu Egipta toga vremena kazna za kradu je bila ubistvo ili globa u dvostrukom iznosu ukradenog predmeta. Jusuf htjede da presuda njegovom bratu bude po Jakubovom serijatu, da uzme brata a da mu istovremeno ne naudi. I poce pretres:

I on poce s vrecama njihovim, prije vreca brata svoga, a onda izvadi casu iz vrece brata svoga. Mi poucismo Jusufa da tako varku izvede. ' On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopustenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hocemo, a nad svakim znalcem ima jos znaniji. (Yusuf, 76.)

Plan koji je Allah dao Jusufu, da je sudio po egipatskom pravu ne bi uzeo brata. Braca rekose:

"Ako je on ukrao"- rekose oni - "pa i prije je brat njegov krao!"
(Yusuf,77.)

I Jusuf je dok je mali bio jednom ukrao. Ukrao je kipa kojeg je obozavao djed s majcine strane.Jusuf je ukrao i razbio taj kip. Oni su aludirali na tu kradzu, ali nisu kazali kako je to bila dobra krada
.
I Jusufim ne rece nista. "Vi ste u gorem polozaju" ' pomisli u sebi -"Allah dobro zna kako je bilo to o cemu govorite." (Yusuf, 77.)

Jusuf se naljuti na njih, ali im tu srdzbu ne pokaza. U sebi rece: "Vi ste gori, Allah zna kako je bilo".Pocese ga moljakati i nagovarati:

"O upravnice," ' rekose oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobar covjek."
"Sacuvaj Boze", * rece ' "da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo nas predmet nasli! Tada bismo zaista bili nepravedni!" (Yusuf, 78.-79.)

Pokusavali su i pokusavali da Jusufa odvrate od njegove odluke sve dok nisu izgubili svaku nadu u uspjeh.

I kad izgubise svaku nadu, odvojise se u stranu da se posavjetu]u. (Yusuf, 80.)
Odose u stranu da se dogovore sta im je dalje ciniti. Jedan beduin kad je cuo ovaj ajet rece:
"Allaha mi, ovaj govor nije rekao covjek, sve to u dvije rijeci: Odvojise se da se posavjetuju!" Ali to je nadnaravnost kur'anskog izraza.
Najstariji od njih rece:

"Zar ne znate" rece najstariji medu njima "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Necu napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.
Vratite se ocu svome pa recite: 'O oce nas, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono sto smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga sto je bilo sudeno sacuvati.
Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo dosli. Mi zaistagovorimo istinu,'" (Yusuf, 80.-82.)

To je ono sto se dogodilo. Ako ne vjerujes pitaj one koji su bili sa nama ili idi u Egipat pa ces vidjeti da istinu govorimo. Prvi puta kada su rekli da je vuk pojeo Jusufa, rekli su: "Ti nam ne bi povjerovao sve i kad bi istinu kazali." Ovaj puta su rekli: "Zaista, mi istinu govorimo." Jakub im ne povjerova, nego rece:
"Nije tako" ' rece Jakub - "u dusama vasim je ponikla zla misao, i ja se necu jadati, nadam se da ce mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sveznaiMudarje."
I okrenu se od njih i rece: "O Jusufe, tugo moja" ' a oci su mu biIe pobijeljele od jada, bio je vrlo potisten. (Yusuf, 83.-84.)

Jakub se osami od njih, plakao je gorko i cemerno, rece: "O Jusufe, tugo moja"! Placuci za njim oci je svoje isplakao. Posta slijep od placa. Tugovao je za Jusufom ne pokazujuci svoju tugu drugima. Subhanallah, insan kada glasno i pred drugima place lakse podnese patnju, ali plac bez suza jace boli. Sinovi su mu prilazili govoreci rnu:

' t
"Allaha nam," ' rekose oni ' "ti toliko spominjes Jusufa da ces tesko oboljeti ili umrijeti!" (Yusuf, 85.)

Dokle ces spominjati Jusufa, on ce ti sebeb smrti biti. Nisam se ja zalio vama, rece:

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono sto vi ne znate" * rece on. (Yusuf, 86.)

Potom mu se ponovo pojavi nada da ce ipak naci svoga Jusufa, narediim:
O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Yusuf, 87.)

Ne gubite nadu u Allaha. Poslusase oca, ali ovaj puta nisu imali cime platiti hranu. Uzese bilo sta, htjedose to prodati, ali im trgovci odbise te beskorisne stvari kupiti.
Odose do Jusufa jos jednom:

I kad oni izidose pred Jusufa, rekose: "O upravnice, i nas i celjad nasu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagraduje one koji milostinju udjeljuju." (Yusuf, 88.)

Ostali su bili potpuno bez hrane. Izmedu svakog njihovog odlaska u Egipat bi prosla godina. Trecu godinu za redom su ostali bez hrane. Mi znamo da nasa roba ne vrijedi hrane, udijeli nam sadake radi! Stigli su na stepen ponizenosti pred Jusufom. Ovdje Jusuf stade, shvati u kakvom su halu, nije mogao da ih gleda kako prose od ljudi! Rece im,

"A znate li" ' upita on ' "sta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromisljeno uradili?"
"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikase oni. (Yusuf, 89.-90.)

Jesi li ti stvarno Jusuf! Kako li ovaj Aziz zna za Jusufa, pitali su se. Izmedu bacanja u bunar i ovog dogadaja je proslo dvadeset dvije godine. Tada je imao dvanaest, a sada trideset cetiri godine. Dug period, nisu ga prepoznali niti su se nadali da bi on mogao biti njihov brat Jusuf.

"Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio ' pa, Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobradjelacine.""Allaha nam," ' rekose oni "Allah te je nad nama uzvisio, Mi smo doistazgrijesili.""Ja vas sada necu koriti", rece. (Yusuf, 90.-92.)

Ovo je velika poruka i pouka ljudima, onaj ko se Allaha boji i ko je strpljiv! Ne moze se zbog stjesnjene nafake i opskrbe Allahu biti neposlusan! Bogobojaznost i sabur je uzrok uspjeba nad drugima koji nemaju tih svojstava. Tu je prava tajna dunjaluckog uspjeha. Zelis uspjeti, boj se Allaha i strpljiv budi! Necu vas danas koriti za ono sto ste cinili.

Allah ce vam oprostiti, od milostivih ' On je najmilostiviji! -
Ovu kosulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on ce progledati, i svu celjad svoju mi dovedite! (Yusuf, 92.-93.)

Jakub,a.s. je sa prvim koracima karavane iz Egipta osjetio miris Jusufove kosulje, na daljini od osam dana hoda:

I kada karavana napusti Misir, otac njihov rece: "Ja zbilja osjecam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio."
"Allaha nam" ' rekose oni"ti i sada kao i prije grijesis." (Yusuf, 94.-95.)

Bojim se da cete mi reci kako sam matuh insan, ali ja osjecam miris Jusufa. "Ti si u staroj zabludi", govorili su Jakubu.
^ X - -
A kad glasonosa radosne vijesti dode, on stavi kosulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh" - rece "da ja znam od Allaha ono sto vi ne znate."
"O oce nas", - rekose oni "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaistazgrijesili." (Yusuf, 96.-97.)

Allahovom mu'dzizom mu se povrati vid. Sinovi zamolise oca da za njih trazi od Allaha oprosta. On im rece:

"Zamolicu Gospodara svoga da vam oprosti" ' odgovori on.
(Yusuf, 98.)

Zasto im nije odmah zatrazio oprosta? Pa bio je bolno ljut na njih. Kada neko od nas zatrazi halala, mi mu kazemo: Sad sacekaj malo. Halalit cu, ali malo kasnije, dok se smirim.

Jer On prasta i On je Milostiv. (Yusuf, 98.)
Potom svi odose Jusufu.

I kad izidose pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i rece: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobodeni!"
I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonise.
(Yusuf,99.-100.)

Kada Jusuf postavi roditelje svoje na prijesto, pored sebe, svi mu sedzdu ucinise, braca, otac i majka koji sidose sa prijestolja padose pred Jusufom na sedzdu. U serijatu toga vakta je bila dozvoljena sedzda pocasti prema nekome, ali nije bila dozvoljena sedzda ibadeta nikoine osim Allahu, kao sto je to slucaj u nasem Serijatu.

Pa on rece: "O oce moj, ovo je tumacenje moga sna nekadasnjeg. Gospodar moj ga je ispunio." (Yusuf, 100.)
To je java sna kojeg sam ti jos kao djecak ispricao 0

Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio
i vas iz pustinje doveo, nakon sto je sejtan izmedu mene i brace moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoce, i On, zaista, svaznaiMudarje! (Yusuf, 100.)

Zatim Jusuf zamoli Allaha dovom:

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naucio me tumacenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zastitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruzi me onimakoji su dobri! (Yusuf, 101.)

Uprkos pobjedi nad brojnim iskusenjima, sad Jusuf prizeljkuje da dunjalucki zivot okonca kao musliman. Nije se uzoholio svojitn znanjem i bogobojaznoscu, stepenom kojeg je stekao kod Allaha Uzvisenog.Nije,ne dajBoze!
Kazivanje je to prepuno velikih znacenja i pouka, kazivanje o Jusufu,a.s., koju nam kaza Gospodar Jusufov, koji je i nas Gospodar.