Ejjub a.s. je jedan od poslanika koga Allah dz.s. navodi ljudima kao primjer i uzor strpljivosti. On je sin Mevsa sin Raziha sin El-Isa sin Ishaka sin Ibrahima a.s. Ejjub je potomak Ishakov od koga svi kasniji poslanici vode porijeklo, osim Muhammeda s.a.w. koji je jedini poslanik od Ismailovog potomstva. Ishakov sin se zvao Jakub koga su jos zvali i Israil pa kada se kaze Beni Israil time se misli na Jakubove a.s. potomke. Jakub je imao dvanaest sinova koji se jednim imenom nazivaju El-Esbat i njih Kur'an spominje. Da li su svi oni bili i poslanici tesko je reci. Mnogi ucenjaci smatraju da dvanaest Jakubovih sinova nisu bili poslanici zbog djela koja su pocinili, a koja ne prilice poslanicima: htjeli su ubiti brata Jusufa, lagali su ocu i cinili brojna druga nevaljala djela. Zbog toga, ulema smatra da su El-Esbat ustvari potomci Jakubovih sinova.
Benu Israil se vremenom podijelio na dvanaest plemena, svako pleme se zvalo Sibt pa su po tome dobili naziv El-Esbat ili Benu Israil. Ejjub je bio jedan od potomaka Ishaka,
Allah dz.s. kaze o Ibrahimu a.s.:

I od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna. (Al-An'am, 84.)
Svi spomenuti poslanici su potomci Ibrahima a.s. Sigurno se zna da je Ejub bio Allahov poslanik. O tome Allah dz.s.kaze:

Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivaii smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu. (An-Nisa', 163.)

Allah je, dakle poslao objavu svim imenom spomenutim poslanicima. Ejjub je bio jedan od poslanih poslanika. Allah dz.s.ga je poslao narodu Havrana u Samu. Dao mu je veliko bogatstvo i brojne blagodati: stada ovaca, krda stoke, mnogo roblja, veliku trgovacku robu, sedam sinova i sedam kceri, lijepo zdravlje i veliku tjelesnu snagu i imao je veliki broj prijatelja i poznanika. Sve ono sto jedan covjek moze prizeljkivati od dunjaluka.
Allah mu je dao veliki komoditet i ljepote dunjaluka. Potom Allah, subhanehu ve te'ala, odluci da ga iskusa onim sto ce njemu biti ispit, a nama najbolji i trajan uzor u saburu.
I nastupi ispit: Potpuno nesta veliki imetak kojeg je uzivao dotle da cak posta puki siromah. Jedno za drugim mu djeca pomrijese, cetrnaest sinova i kceri za njegovog zivota. Covjeku, subhanallah, kada umre jedno dijete, srce obuzme bol i tuga golema, vidjeli smo kolika je bila Jakubova tuga za Jusufom, oci je isplakao i slijep postao ne zbog smrti Jusufove vec zbog njegovog nestanka. Ejjub je izgubio cettnaestero djece. Pored toga, Allah ga iskusa teskom bolescu od koje je postao nepokretan pa se tijelo pocelo raspadati.
Veliki belaj ga snade. Izgubi sve prijatelje i ahbabe, niko mu se nije ni priblizavao plaseci se da je rijec o prelaznoj i zaraznoj bolesti. Ponekad bi ga obisla samo dvojica ljudi, a i tada bi sa njim razgovarali sa velike udaljenosti. Nije imao nikoga da se o njemu pobrine, osim zene mu poslusne, neka je Allahov selam na nju. Zena ga je hranila, pojila, prala i iz svoga imetka izdrzavala. Tako je bilo sve dok i ona ne osta bez igdje icega od imetka. Poce hizmetiti drugim ljudima kako bi zaradila nesto cime bi mogla izdrzavati i brinuti se o svom, na postelji bolesnom muzu.
Poslanik kome jeAllah dao objavuiskusan je bio takvom kusnjom!
Ejjubove muke potrajase u takvom halu punih osamnaest godina. Sve to je podnosio strpljivo, nikad i nikome se ni ne pozali na svoj hal. Cak ni zeni svojoj se nikada ni najmanje ne pozali. Tako godinama i godinama! Bile su to, zasigurno, duge godine u takvoj bolesti, bijedi i nemoci.

Jednog dana mu zena rece:
-Ti si Allahov poslanik, da hoces bar zamoliti Allaha Uzvisenog da te izbavi iz stanja u kojem si. Rece joj:
-Koliko godina smo zivjeli u izobilju?
-Osamdeset godina, rece mu.
-Mene je stid moga Gospodara, rece, da ga molim prije nego provedem u belaju onoliko vremena koliko sam proveo u izobilju!
Ejjub je samo zahvaljivao, cak nije ni govorio: Gospodaru, daj mi lijeka, daj da ozdravim, podari mi opskrbu. Ne ni to nije molio, samo je zahvaljivao i suburao. Potpuno je bio zadovoljan onim sto mu je Allah odredio od kadera na ovom, prolaznom, svijetu. Nije htio ni da dove za ozdravljenje uputi prije nego li prodze drugih osamdeset godina. Kako je zivio u obilju osamdeset godina, tako ce zivjeti u patnji osamdeset godina.
Nakon ovog razgovora, Ejjubova zena izgubi svaku nadu, cekala je spas, rece mu:
-Pa dokle cemo mi podnositi ovaj belaj!
Ejub se naljuti i zaklete Allahom Uzvisenim da ce je kazniti sa stotinu udaraca bicem, ako mu se Allah smiluje i zdravlja mu da. Rece joj:
-Kako se mozes suprostavljati Allahovoj odredbi, kako mozes?!
Ljudi prestadose bilo kakav posao davati Ejjubovoj zeni da za njih obavlja. Bojali su se da na njih ne prenese belaj svoga muza, misleci da je rijec o nekakvoj prelaznoj bolesti.
Ostase i bez ono malo nafake, postadose sami, napusteni, bolesni i gladni.Jednog dana mu donese hranu. Ejjub a.s. u cudu upita:
-Odakle ti hrana?

Nista mu ne odgovori. Otisla jei prodala svoju pletenicu i za to nesto hrane kupi. Nakon nekogvremena opet nesta hrane, ona ode i procla ostatakkose. Ejjub se cudio:
-Odakle ti hrana, jesi H radila kod nekoga?
-Nisam.
-Otkud ti onda hrana?
Ona je samo nijemo gledala. Ejub je uporno ispitivao i pitao, ona otkri glavu i Ejjub ugleda obrijanu glavu!
Kad je dotle teskoca dosla Ejjub rece rijeci u kojima nema jasne dove, rijeci koje spominje Allah dz.s.u Kur'anu:

I Ejjubu se, kadaje Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, a Ti si od milostivih Najmilostiviji!" (Al-Anbiya', 83.)

Zadesila me nevolja, a Ti si Najmilostiviji! Nije rekao: Ozdravi me ni opskrbi me, nego takvo je moje stanje a ti si Milostivi. Ti bolje od mene znas kakvo je moje stanje. Nema potrebe da se Tebi zalim, objasnjavam, molim, Tebi je to, Gospodaru moj. poznato. Allah dz.s.to drzanje spominje na drugom mjestu u Kur'anu, u jos jednom ajetu:

I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio:
"Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!" (Sad, 41 .)

Nije Ejjub patnju i kaznu pripisao Allahu dz.s jer je On cist od toga, nego je patnju pripisao sejtanu. Zato se u dovama uci:
A zlo ne prigovaramo Tebi.
Nije ni dovio, samo je iznio svoje stanje, Gospodaru, zlo me zadesilo, a Ti si Najmilostiviji. Allah dz.s. mu se odazva odmah nakon njegovih rijeci. Pogledajmo, mogao je Ejjub u bilo kojem momentu zamoliti Allaha i On bi mu se odmah odazvao. Pogledajmo taj sabur. Zato se kaze: Ejubov sabur. On je primjer ljudima u strpljivosti za sva vremena!
Alah dz.s. otkloni od njega azab. Neredi mu:

Udri nogom o zemlju ' eto hladne vode za kupanje i pice! (Sad, 42.)

Udari Ejjub nogom zemlju iz koje izvor provri. Allah mu naredi da se napije tog hladnog vrela i da se njime okupa. Ulema veli: Kad se okupao, nesta vanjske bolesti, a kad se napi nesta unutrasnjih bolesti. Bila je to velika blagodat za Ejjuba a.s.
Ustade Ejjub potpuno zdrav, vrati se kao sto je nekad bio! To je sve bilo u nekoliko trenutaka. Zena udze u prostoriju u kojoj je Ejjub bolovao, vidje ga ali ga ne poznade. Upita ga:
-Jesi li vidio onog pacenika, Allahovog poslanika? Gdje je, ovdje sam ga ostavila?!

Allaha mi, nisam vidjela covjeka da mu vise od tebe slici kad je on bio zdrav.
Rece joj:
-Zat me nisi prepoznala?
-Ko si ti?
-Ja sam Ejjub!
Subhanallah, u tren oka nesta belaja, blagodat Allahova. Zaista je samo Allah Svemocan. Ejjubu a.s.Allah vrati blagodat celjadi. Ibnu Abbas kaze: "Nije Allah svoju blagodat dao samo Ejjubu, pocastio je On i Ejjubovu zenu koja je tako velicanstveno podnijela ovaj veliki ispit. Allah joj vrati mladost i uz to ona rodi Ejubu dvadeset osam sinova i kceri. "

Allah dz.s. kaze:

I vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya', 84.)

Allah mu brzo vrati bogatstvo koje je Ejjub nekada imao. Imam Buhari, Ahmed i drugi biljeze od Resulullha s.a.w.da je rekao:
Dok se Ejub bez odjece kupao, dodze mu roj skakavaca, koji su bili od zlata. (Buhari, hadis 3258.)
Allah mu posla na dar roj zlatnih skakavaca, zlato mu samo dodze! Ejjub ih poce brze - bolje sakupljati u svoju odjecu. Allah dz.s.ga zovnu:

"Ejube, zar te nisam postedio tog truda?!"
"Svakako dajesi", - odgovori, "alija znam da meni nema bogatstva bez Tvoga bereketa. " (Buhari, hadis 3258.)

Sakupljao ih je radi bericeta, skakavci su bili od Allaha dz.s Tako Ejjub povrati imetak, porodicu, zdravlje i druge blagodati nakon sto je bio ovako strpljiv u tako teskom iskusenju. Allah se smilova Ejjubovoj zeni kad mu rece:

I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi! (Sad, 44.)

Uzmi snop sa stotinu slamki i sa njim jednom zenu udari kako ne bi zakletvu prekrsio. I tako Allah dz.s.spusti Svoju milost na Ejjubovu zenu.

Allah dz.s. kaze:

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snasla, aTi si od milostivih Najmilostiviji!" odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, miloscu Nasom, celjad njegovu i uz njih jos toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (Al-Anbiya', 83.-84.)

I kaze Uzviseni:


On je, doista, blizak Nama i ceka ga krasno prebivaliste.
I sjeti se roba Naseg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Sejtan me na zlo navraca i misli lazne mi uliva!"
"Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i pice!" '
i Mi smo mu iz milosti Nase celjad njegovu darovali i jos toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti '
"I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrsi!" Mi smo znali da je on izdrzljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 40.-44.)

Divan li je bio Allahov rob Ejjub a.s.Olicenje sabura i zadovoljstva sa Allahovim kaderom ljudima. Eto, tako Kur'an govori o Ejjubu a.s.