Jedno od najznacajnijih kazivanja spomenutih u Kur'anu je kazivanje o Allahovom poslaniku Musau a.s. jednom od odabrahih Ulul-Azm poslanika.
To kazivanje je spomenuto na sedamdeset tri mjesta u Kur'anu! Potesko je dogadaje vezane za Musa a.s hronoloski poredati jer su oni koji su pisali o Musau a.s. grijesili bas u tom historijskom slijedu desavanja. Oni koji su donekle uspjeli poredati dogadaje onako kako su se i dogadali, nerijetko bi izlazili iz okvira tacnosti informacija koje donose navodeci brojne neistine i israilijate. Precistiti ova kazivanja je nuznost kako bi se drzali onoga sto je Allah dz.s. kazao o ovom velikanu medu poslanicima i onoga sto je konacno i istina.
Nastojao sam ova kazivanja povezati sa Kur'anom zato sto je on istina kojem neistina nikada nece nauditi. Vezivanje za Kur'an ima jos jedan cilj a to je da ne napustamo Kur'an, da ga ucimo i u njegovom okrilju svakodnevno zivimo. Istinski zivjeti sa Kur'anom ne znaci brzo ga i mnogo citati. Ne, nego da sve to bude kroz studiozno razmisljanje o njegovim porukama. Ako budes samo citao bez razumijevanja, kako ces moci o njemu razmisljati?
Nastojao sam kazivanja, posebno ovo o Musau a.s. vezati za Kur'an kako bi preko njih bolje razumjeli sam Kur'an.
Allah dz.s. kaze:

Ta Sin Mim.
Ovo su ajeti Knjige jasne!
Mi cemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one Ijude koji vjeruju. (Al-Qasas, 1.-3.)

U ajetima o Musau je opomena i savjet vjernicima i opomena i prijetnja onima koji odstupaju od Allahovih normi dunjaluckog zivota.
Musa a.s.je plemeniti i iskreni Allahov poslanik, onaj koji je Kelifnullah - direktno i bez posrednika govorio sa Allahom dz.s.O njemu Allah dz.s. kaze:

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 51.)

On je Musa sin Imrana sin Lavija sin Jakuba sin Ibrahima a.s. Izmedu njega i Jakuba nije prosao veliki vremenski period.
Bio je, kao sto o njemu Muhammed s.a.w.s. kaze u hadisu o Mir'adzu:
Musa a.s. je bio crne puti i ogromnog tïjela. Kaze se da je bio snage desetorice Ijudi. Imao je govornu mahanu, zamuckivao bi, zastajkivao i tesko govorio.
Faraon je rekao:

I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?(Az-Zuhruf, 52.)

Ta mahana mu nije bila smetnja da bude jedan od najvrjednijih poslatiika. U drugom ajetu je trazio pomoc da ga Allah u njegovoj plemenitoj misiji potpomogne Harunovom rjecitoscu:

A moj brat Harun je rjecitiji od mené. (Al-Qasas, 34.)

Benu Istail, za koje smo rekli da su potomci Jakuba a.s. napustise Palestinu u vrijeme Jusufa a.s. i godina gladi. Hisioricari kazu da je broj onih koji su doselili u Egipat bio svega osamdeset sest osoba. Njihov broj se brzo povecavao. Kada ih je Musa izbavio iz Egipta bilo ih je sest stotina hiljada!
Sve to je bilo nakon Jusufa a.s. Kralj koji je vladao Egiptom u doba Jusufa a.s. je bio faraon, a rijec faraon je ime za titulu, kao car, kralj, nedzasija i slicno. Svako ko je vladao Egiptom zvao se faraon. Faraon Jusufovog vremena se zvao Ryjan ibnul-Velid. On je upravljanje zemlje prepustio Jusufu svjestan kako Jusuf a.s. nije niegove vjere, ali je postovao njegovu mudrost i znanje, zato sto je spasio zemlju sigurne propasti. Benu Israil u vrijeme Jusufa a.s. su zivjeli zivotom kraljeva.
Nakon Rejjanove smrti vlast naslijedi Kabus ibn Mus'ab. Bio je nevjernik i tiranin, naudio je zestoko Benu Israilu. Njega nakon njegove smrti naslijedi brat mu, Velid ibnu Mus'ab, a supruga mu je bila Asija bintu Muzahim, o kojoj Resulullah s.a.w.s. kaze:
M.nogoje muskaraca koji su upotpunili svoj iman, a od zena su takve bile samo njih cetiri..,.Asija, zena faraonova. (Medzmeuz-zevaid, 9/218.)
Asija je bila vjernica ali je faraon pozelje silom sebi kao robinju uzeti. Njezin otac to odbi pravdajuci se kako je ona jos mlada za braka.
-Nije, - rece faraon.
-Onda daj njezin mehr i za zenu je sebi uzmi. Otac joj rece za udaju, a ona upita:
-Kako da se udam za nevjernika?
-Ako neces unistit ce i tebe i cijelu tvoju porodicu.
Zbog svoje porodice Asija prihvati brak, odbijajuci da bude robinja. Zivjela je sa njim, ali ga je mrzila. Bila je vjernica, ali tako se udala za tog nevjernika.
Ovaj faraon je bio silnik i tiranin do te mjere da je ucinio nesto sto nije niko i nikada prije njega. Sam je sebe bogom proglasio! Neuzu billah! Svojim podanicima je govorio:

Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mené. (Al-Qasas, 38.)
"Ja sam gospodar vas najveci!" ' on je rekao. (An-Nazi1 at, 24.)

O njemu Gospodar svjetova kaze:

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlacio, musku im djecu klao, a zensku u zivotu ostavljao. Doista, je smutljivac bio. (Al-Qasas, 4.)

Podijeliljude na kaste, najslabija od njih subiliBenu Israil. Ponizio ih je i izdao naredbu da oni koji su kao kraljevi zivjeli njihovo toblje postanu. Svaki pripadnik Benu Israila je kao rob radio za faraonov narod. Njihove zene su bile robinje, od njih su za sebe uzimali one koje su im se svidale. Ovo nije bila samo povlastica za faraona nego i za sve pripadnike najjaceg sloja drustva, egipatskih Kopta.
Benu Israil su bili u iscekivanju izbavljenja iz stanja u kojem su se nasli Imali su radosnu vijest u koju su se pouzdali, a koja je govorila da ce doci djecak iz faraonove kuce koji ce vas izbaviti. Neki kazu da je ta radosna vijest dosla putem sna kojeg je faraon usnio. Vidio je vatru koja dolazi iz Bejtul-Makdisa (Jerusalema) koja spaljuje sve domove Egipta, osim kuca Benu Israila. Faraon je pitao vjerske vode svoga naroda o znacenju ovog sna. Oni mu rekose:
-Rodit ce se u Benu Israilu djecak koji ce biti tvoja propast. Poboja se faraon i izda tesku naredbu:
-Ubijajte svu musku djecu koja se rodi u Benu Israilu.
Harun a.s. je vec bio roden kada je faraon izdao ovu zapovjest, a Musaova majka je u svojoj utrobi nosila Musaa a.s. Faraon je vojnicima govorio:
-Sacekajte trudnice dok ne rode. Ako na svijet donesu kceri, ostavite ih, a ako budu sinovi sveihpobijte.Bio je to pokolj medu narodom Benu Israila. Pocese pratiti svaku trudnicu, babicama zaprijetise:
-Obavijestite nas o svakoj trudnici, ona koja sakrije novorodence bit cepogubljena.
Musaova majka je u vtijeme izdavanja te strasne naredbe bila u prvim mjesecima trudnoce. Svoju trudnocu je vjesto sakrila sve do porodajnih bolova. Rodi, a da niko to ne primjeti, osim njezine najblize porodice. Kad rodi poboja se za sebe i svoje novorodence. Uspjela je sakriti tudnocu, ali kako ce sad sakriti dijete?!
Allah, aie, je usmjeri sta da uradi. Nije joj bila objavljena objava kao sto pojedini tvrde, radi se samo o nadahnucu - ilhanm koje se sastojalo u sljedecem:

I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga, a kad se uplasis za njegov zivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi cemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom uciniti.(5l-Qasas,7).

El-Asmei' je cuo djevojku koja je recititrala nekoliko stihova, rece joj:
-Svaka cast, kakva rjecitost! Ona mu odgovori:
-Nema rjecitosti nakon Allahovih rijeci: "I mi nadahnusmo Musaovu majku.... " u njima su dvije obavijesti, dvije naredbe i dvije radosne vijesti. U jednoj recenici je, obavijest kako ce postupiti: "Neka bude kod tebe dok ne postane opasno, tada ga baci u rijeku. " Naredbe: "Ne boj se i ne tuguj. " Radosne vijesti: "Vratit cemo ti ga i bit ce poslanik. "
Poce masovna potraga za novorodenom muskom djecom. Musaova majka se poboja za sebe i bebu, stavi ga u mali drveni sanduk i spusti u rijeku Nil. Kcerki naredi da prati sta ce se dogoditi sa sandukom.

I ona rece sestri njegovoj: "Idi za njim! " I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nista primijetili.(Al-Qasas, 11.)

Putovao je tako mali Musa sve dok se ne zaustavi pod zidinama faraonovog dvorca:

I nadose ga faraonovi Ijudi, da im postane dusmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijesiii. (Al-Qasas, 8.)

Ko je pokrenuo i vodio taj sanduk sa Musaom, ko ga je spasio? Allah dz.s.
Faraonova zena je znala da je Musa iz naroda Benu Israil, nije tacno ono sto se spominje u pojedinim israilijatima da je Asija sakrila od faraona cinjenicu da je Musa iz naroda Benu Israil. Svi su znali da on ne pripada njihovom narodu. Asija je bila nerotkinja, ceznula je za djecakom, zeljela ga je sebi uzeti, rece:

I zena faraonova rece: "On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, mozda ce nam od koristi biti, a mozemo ga i posiniti." A oni nista ne predosjetise. (Al-Qasas, 9.)

Oni nisu osjecali da se sve ovo odvija po Allahovom planu. Faraon joj rece:
-Radost tebi, ali ne i meni.
Ja ne zelim nekoga iz Benu Israila odgajati u svojoj kuci, ali ako ti tako hoces, neka tako i bude.
Muhammed s.a.w.s. kaze:
Dajerekao: "Radost ï meni, " ne bi ga zadesila kazna. I tako i bi, Musa je bio njezina radost ali ne i njegova.
Srce Musove majke posta prazno, sve sto je zeljela je bio samo Musa a.s. Takvo je majcino srce, zato je nas Poslanik s.a.w.s. rekao:Majka,pamajka,pamajka,pa onda otac. (Muslim, hadis 2548.)
Mi muskarci ne poznajemo sarnilost i Ijubav koju majka nosi u srcu prema svome djetetu. Jedino za sta je bilo mjesta u srcu Musaove majke je bio Musa a.s. porodica, ni drustvo, ni dunjaluk, nista nije moglo nadomjestiti nedostatak Musaov.

Umalo ga ne prokaza, da Mi srce njezino nismo ucvrstili i vjernicomjeucinili. (Al-Qasas, 10.)

Zamalo je pocela ulicama dozivati: "Sine moj", i tako odati tajnu, da joj Allah srce ne ucvrstii saburomga neispuni.
Kako ga je Allah dz.s. vratio majci?
Kad su ga uzeli sebi na dvor, dojence poce plakati trazeci hranu. Dovodili su mu doilje, ali ih on sve redom odbi. Bojeci se za njegov zivot iznesose ga na ulicu trazeci zenu koju ce prihvatiti kao svoju majku. Allah dz.s. kaze:

A Mi smo mu vec bili zabranili doilje, pa ona rece: "Hocete li da vam pokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro zeljeti? " (Al-Qasas, 11.)

Ko je tome poducio malog Musaa? Allah! Njegov plan je cudan ljudima.
Musaova sestra im rece:
-Ta zena je iz siromasne kuce, pristat ce kad sazna da se radi o faraonovom posinku, ona je prijatna mirisa, nije se desilo da je njezino mlijeko ijedno dijete odbilo.
Pristadose, odose do nje trazeci tu uslugu pa i ona pristade. Asija posla po nju trazeci da sa njima na dvorcu stanuje. Musaova majka odbitaj zahtjevrijecima:
-Ja imam muza i djecu, ne mogu kucu samu ostaviti. Tako su joj Musaa svakodnevno donosili, bogato je nagradujuci za dojenje "njihovog" djeteta.
Allah dz.s. kaze:

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obecanje istinito; ali vecina njih ne zna.(Al-Qasas,13.)

Musa je tako rastao na dvoru faraonovom. U svojoj osamnaestoj godini je vec bio znan i ucen mladic. O tom periodu Allah dz.s. kaze:

I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné. (Al-Qasas, 14.)

Pojedini komentatori grijese u razumijevanju ovog ajeta kada kazu kako je Musa a.s. vec tada postao poslanik. Nije, bio je vjernik, u vjeri Benu Israila, znao je da je on jedan od Benu Israila, a i Ijudima je to bilo poznato.
Jednog dana je Musa setao ulicama u vrijeme koje je bilo neuobicajeno za setnje. Neki kazu da je to bilo podnevsko vrijeme, a drugi da je to bilo no nocu.
I on ude u grad neopazen od stanovnika njegovih i u njemu zatece dvojicu Ijudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoc onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari sakom i usmrti. (Al-Qasas, 15.)
Israelcanin pozva Musaa da mu pomogne u borbi protiv Egipcanina. Musaa obuze srdzba, kako Egipcanin udara slabog Israelcanina pred njegovim ocima. Nasrnu na Egipcanina, samo jednom ga sakom udari i to bi dovoljno da ubije onog Egipcanina. Nije Musa a.s. htio nikoga ubiti, zelio je samo zastiti svoga sunarodnjaka i nije bio svjestan snage koju mu je Allah podario. Musa se zacudi, pitao se kako se to moglo dogoditi, nije to ono sto je on htio, rece:

"Ovo je sejtanov posao!" - uzviknu * "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!"
"Gospodaru moj" - rece onda - "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti. On, uistinu, prasta i On je Milostiv." (Al-Qasas, 15.- 16.)

Sejtan me navede na ovaj ruzni cin. Musa je znao za sejtana, za njegove spletke i da je on covjeku jasni neprijatelj. Musa tada nije bio poslanik, ali nije bio ni nevjernik, znao je za Allaha. Pokaja se za nesvjesno ucinjen grijeh ubistva, rece:

"Gospodaru moj" - rece ' "tako mi biagodati koju si mi ukazao, vise nikada nevjernicima necu bitî od pomoci!" (Al-Qasas, 17.)

Musa osjeti da mu je Allah oprostîo i obeca da nikada vise nece pomoci zulumcara. Bojao se da ce ga pogubiti, jer je on ubio jednog od Egipcana. Sutradan je izasao da sazna sta se carsijom o ubistvu prica, kad tamo, subhanallah, isti prizor kao onaj od jucer: Onaj isti Israelcanin se ponovo tuce sa jednim od Egipcana.

I Musa u gradu osvanu prestrasen, ocekujuci sta ce biti, kad ga onaj isti od jucer pozva ponovo u pomoc, "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - rece mu Musa a.s.,
i kad htjede scepati zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: "O Musa, zar ces ubiti i mené kao sto si jucer ubio covjeka? Ti hoces danazemlji silu provodis, anezelis damiris." (Al-Qasas, 18. -19).

Musa mu ovaj put odbi pomoc, i tako se otkti pocinitelj tog ubistva. Musa se sakri, dodze mu jedan od faraonovih rodaka koji ga je neobicno mnogo volio i rece:

I jedan covjek s kraja grada dotrca: "O Musa, - rece, glavesine se dogovaraju da te ubiju; zato bjezi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik." (Al-Qasas, 20.)

Brzo napusti Egipat, prije nego te uhapse! Faraon nikada nije ni volio Musaa, a i prvaci tog naroda su ga mrzili zbog cinjenice da je Israelcanin. Ovo je svima njima bila prava prilika da ga se rijese.

I Musa izide iz grada, ustrasen, iscekujuci sta ce se desiti. "Gospodaru moj, - rece - spasi me naroda koji ne vjeruje!"(Al-Qasas,21.)

Cijeli Egipat ga je trazio. Gdje da pobjegne? Zamoli Gospodara da ga spasi. Allah mu primi dovu i uputi ga prerna pustinji. Musa se nade u pustinji sam, bez hrarte, vode, bez jahalice, ne zna puta, ne zna cak ni gdje da ide! Presao je put od rijeke Nil do Palestine pjesice, u strahu i bos. Iduci pustinjom se liscein hranio. Stize u Medjen, Suajbov grad. Suajb a.s. je tada bio u dubokoj starosti. Ovo je bilo nakori unistenja Suajbovog nafoda Asbabul-Tijke.

A kad stize do vode medjenske, zatece oko nje mnoge Ijude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije zene koje su je od vode odbijale. "Sta vi radite?" - upita on. "Mi ne napajamo dok cobani ne odu" - odgovorise one * "a otac nam je veoma star."(Al-Qasas,23.)

Pojilista za stoku Medjena su bila izvan grada Medjena. Cobani su gonili stoku tamo napojiti. Musa ugleda veliku guzvu oko pojilista. Zacudi se dvjerna zenama koje udaîjavaju svoje ovce od pojilista. Objasnise mu kako su one nejacke da se guraju sa ostalim cobanima, a nema ko drugi jer im je otac oronuJi starac. Musa se umijesa i napoji im stoku. Potom se vrati pod hlad drveta i zamoli Gospodara svjetova:

Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!(Al-Qasas,24.)

Potreban sam tvoje milosti. Ibnu-Abbas prenosi da je Musa dosao u Medjen sa poderanim tabanima od bosonogog pjesacenja, od gladi mu se stomak gotovo za leda zalijepio. Glad i patnja velika, ali i dostojanstvo, nije mogao sebi dozvoliti da od bilo koga sta zatrazi.
Jedna od Suajbovih kceri je cula Musaovu dovu, htjede ga nagraditi za pomoc vidjevsi da je siromasan, a ponosan.

I jedna od njih dvije dode mu, poslije, iduci stidljivo i rece: "Otac moj te zove da te nagradi zato sto si nam stoku napojio!"(Al-Qasas,25.)

Ovo je moral muslimanke. Sud, posebno kada sa muskarcem razgovara, a ne kao sto je to danas obicaj zavodljivog hoda i vike sa muskarcima.
Krenu Musa sa njom ka Suajbu. Isao je ispred nje, od stida mu nije rijecima kazivala put nego bi samo prutem naisaretila pravac u kojem trebaju ici. Usporedimo to sa izgubljenim stidom kcerki danasnjih muslimana, Allah ih uputio. Odgoj i stid su potreba svake muslimanke, slijedeci tako primjer kceri i supruga Allahovih poslanika. Ova zena ce postati Musaova supruga.

I kad mu on dodze i kaza mu sta je dozivio, on rece: Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!'
"O oce moj", - rece jedna od njih - "uzmi ga u najam, najbolje da unajmis snazna i pouzdana." (Al-Qasas, 25. -26.)

Kada hoces nekoga unajmiti za odreden posao, najbolje je to uciniti sa osobom koja posjeduje dva svojstva: snagu i povjerljivost. Suajb je isto tako bio siromasan. Htio je udati kcer za Musaa, ali i Musa je dosao bez igdje ista, nema za mehra, Suajb predlozi:

"Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije kceri moje" - rece on ' "ali trebas me osam godina sluziti; a ako deset napunis, bit ce dobra volja tvoja." (Al-Qasas, 27.)

Pitali su Muhammeda s.a.w.s. :
-Koliko godina je Musa sluzio Suajba? Poslanik rece:
-Onoliko koliko je bilo duze i bolje. (Hakimov El-Mustadrek ales-sahihajni, hadis 3531.)
Nakon deset godina situacija se u Egiptu smitila. Musa osjeti kako je moguce vratiti se tamo i posjetiti rnajku, bracu i sestre. Allah dz.s. kaze:

I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa celjadi svojom.
(Al-Qasas, 29.)

Sada pocinje Musaov put povtatka u Egipat. Iduci prema Egiptu Musa zaluta u pustinji. Noc je bila hladna. Bezuspjesno je pokusavao upaliti vatru i naci bilo sta sto bi ga uputilo izlazu. Allah dz.s. o tome kaze:

Kada je vatru ugledao pa celjadi svojoj rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mozda eu vam nekakvu glavnju donijeti ili eu pored vatre naci nekoga ko ce mi put pokazati." (Ta-Ha, 10.)

Trebala mu je vatra, ali Allahov plan je bio da se izgubi, da mu treba vatra i da mu je hladno. Kako bi mu dao poslanstvo.
U drugom ajetu se kaze kako je mislio:

Mozda cu vam od nje kakvu vijest donijeti. (Al-Qasas, 29.)

Dode do vatre, kad tamo ugleda jedan od najimpresivnïjïh prizora opisanih u Kur'anu. Nije to bila vatra, bila je to svjetlost. Nur je izbijao iz velikog drveta. Zacudi se Musa, kakvo je to svijetlo drvo. Kad se jako priblizi njemu, zacu bozanski zov u najvelicanstvenijern razgovotu covjeka sa Gospodarom Ijudi. Nista se ne moze sa ovim usporediti, osim razgovora na Mi'radzu.

A kad do nje dode, neko ga zovnu: "O Musa!" (Ta-Ha, 11.)

Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj zato obucu svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Tebe sam izabrao, zato ono sto ti se objavljuje slusaj!
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mené, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!
Cas ozivljenja ce sigurno doci - od svakog ga tajim - kad ce svaki covjek prema trudu svome nagraden ili kaznjen biti.
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budes izgubljen.
(Ta-Ha, 11. -15.)

Isti ovaj dogadaj je opisan u drugim ajetima u kojima Allah, Je, kaze:

A kad dode do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O musa, Ja sam Allah, gospodar svjetova!" (Al-Qasas, 30.)

Allah mu rece o Sebi, Svojoj moci, potom ga upita:

A sta ti je to u desnoj ruci, o Musa? (Ta-Ha, 17.)

Allah je znao sta je u ruci ali mu je zelio pokazati kako Allahovu moc nista ne ogranicava.

"Ovo je moj stap" - odgovori on - "kojim se postapam i kojim lisce ovcama svojim skidam, a sluzi mi i za druge potrebe."
"Baci ga, o Musa!" - rece On.
I on ga baci, kad on - zrnija koja mili. (Ta-Ha, 1 8. -20.)

U drugom ajetu Allah dz.s. kaze:

"Baci stap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije krece, on uzmace i ne vrati se. "O Musa, pridl i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nece!" (Al-Qasas, 31.)

U sljedecem ajetu mu naredi:

"Uzmi je i ne boj se"' rece On ' "Mi cemo je vratiti u ono sto je bilaprije." (Ta-Ha, 21)

Musa se prepao velike zmije. I stap se povrati u ono sto je bio prije. I ne samo to, nego:

I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka ce se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo. (Ta-Ha, 22.)

Isto je znacenje i u ajetu:

Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit ce se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavesinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalaseni. (Al-Qasas, 32.)

Kada izvadi ruku ona poput sunca zasja. Nije bilo rijec ni o kakvoj bolesti. Stavi ruku pod pazuh prestane svjetlost, izvadi je svjetlost se ponovo pojavi. To je bio ocit bozanski znak Ijudima.
Stap i ruka su bili moborivi do kazi faraonu i njegovoj sviti u istinitosti onoga cemu je pozivao Musa a.s..
Allah dz.s. mu rece:

"Da ti pokazemo neka od Nasih velikih cuda.
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrsio!"
"Gospodaru moj," - rece Musa - "ucini prostranim prsa moja i olaksaj zadatak moj;
odrijesi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj." (Ta-Ha, 23. -28.)

Gospodaru, kako eu ih pozivati kad ovako tesko govorim. Subhanallah, Musa je nakon ove dove kad bi govorio, mucao - a kada bi faraona i njegov narod pozivao u islam, govorio poput najrjecitijeg govornika.
Zatim se zauzeo, sefa'at ucinio, za koji majka vjernika, Aisa r.a. kaze da najveci sefa'at u historiji covjecanstva kada se Musa zauzeo za svoga brata trazeci od Allaha da i njega ucini poslanikom. I tako, Musaovim sefa'atom, Harun posta jedan od Allahovih poslanika.

"I podaj mi za pomocnika iz porodice moje Haruna, brata mog;osnazi me njime i ucini drugom u zadatku morne,da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali,Ti, uistinu, znas za nas.""Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" - rece On. (Ta-Ha, 29. -36.)

Allah dz.s.o istom ovom dogadaju kaze:

"Gospodaru moj," - rece - "ja sam ubio jednog njihovog covjeka, pa se bojim da i oni mené ne ubiju. . .A moj brat Harun je rjecitiji od mené, pa posalji sa mnom i njega kao pomocnika da potvrduje rijeci moje, jer se bojim da me ne nazovu lascem."
"Pomoci cemo te bratom tvojim" - rece On - "i obojici cemo vlast dati, pa vam se oni riece usuditi prici; s Nasim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postât cete pobjednici." (Al-Qasas,33.-35.)

Ode Musa a.s. do faraona, prije susteta sa njim posjeti majku, bracu i sestre. Zajedno sa Harunom dode pred faraona. Pokuca na vrata ali ga faraonovi cuvari. otjerase. Obicaj je bio da kod faraona ne moze uci, osim prvaci naroda.
-Ja sam izaslanik, - rece Musa, 801
Obicaj toga vremena je bio da dolaze izaslanici kraljeva i njih bi pustali do vladara. Tako Musa dode do faraona i on ga prepozna. Velicanstven susret spomenut na nekoliko mjesta u Kur'anu, spomenut cemo samo neke od tin ajeta:

"Nece!" ' rece On. "Idite obojica sa dokazima Nasim, Mi cemo s vamabiti i slusati.
Otidite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova, dopusti da sinovi Jsrailovi podu s nama!'" (As-Su' ara', 15. -17.)

Koja je zadaca sa kojom su njih dvojica poslani faraonu? Njihov cilj nisu bili Egipcani, nego se njihova osnovna zadaca sastojala u izbavljenju Benu Israila iz ponizenja i ropstva u kojem su se nasli. Faraon ga prepozna i upita :

"Zar te medu nama nismo odgojili dok si dijete bio i zar medu nama tolike godine zivota svoga nisi proveo?" ' rece faraon -"i uradio si nedjelo koje si uradio i jos si nezahvalnik?" "Ja sam onda ono uradio nehotice" - rece -
"a od vas sam pobjegao zato sto sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me ucinio.
A dobrocinstvo koje mi prebacujes - da nije to sto si sinove Israilove robljem ucinio? " (As-Su'ara', 18.-22.)

-Zar si zaboravio svo dobrocinstvo koje sam prema tebi ucinio, pitao je faraon.
-A tvoje dobrocinstvo, nije li ono plod mog pokusaja da se spasim tvoje kame?! I to sto si mené i moj narod robljem ucinio, na to dobrocinstvo timislisl?
Ovaj razgovor je vrhunac moci jednog dijaloga sa jednim silnikom kakav je bio faraon Egipta. Faraon ga upita:

"A ko je Gospodar svjetova?" - upita faraon.
"Gospodar nebesa i Zemlje i onoga sto je izmedu njih, ako vjerujete" - odgovori on.
"Cujete li?" ' rece onima oko sebe faraon. (As-Su'ara,23.-25.)

"Gospodar vas i Gospodar vasih davnih predaka" - rece Musa. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" - rece faraon.
"Gospodar istoka i zapada i onoga sto je izmedu njih, ako pameti imate" - rece Musa. (As-Su'ara, 26.-28.)

Musa poce spominjati stvari koje ne moze uraditi faraon. Faraon je govorio:
-Ja sam bog.
Musa mu ovdje spominje nebesa, zemlju i prostransta izmedu njih, istok i zapad. Faraon poce osjecati opasnost ovog dijaloga, nemajuci protuargumenta, rece:

A faraon rece: "Ako budes kao boga nekog drugog osim mené priznavao, sigurno eu te u tamnicu baciti!" (As-Su' ara', 29.)

Ovo je primjer reagovanja svih tiranina, nevedes mu dokaz, dokazes da je u krivu a oni odgovore zatvorima, terorom, represijom i ubistvima! Danas se tako postupa sa muslimanima u mnogim muslimanskim zemljama, Allah ih ocistio od takvih zalima. Dode daija i poziva dobru, odgovori mu se zatvorom, prijetnjama i otpustanjem sa posla. Princip tiranina je faraonski princip. Musa ga upita:

"Zar i onda kad ti budem ocigledan dokaz donio?" - upita on.
"Pa daj ga, ako istinu govoris!" - rece faraon. (As-Su ara', 30. -31 .)

Sve je bilo spremno da mu Musa prezentuje mu'dzize sa kojima ga je Allah poslao. Faraon zatrazi da mu se pokazu cuda sa kojima je Musa poslan.

I Musa baci stap svoj, kad on - zmija prava,
a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali -bijela. (As-Su'ara',32.-33.)

Dakle, pokaza mu dva velika cuda od kojih faraon i njegova svita ostase zateceni. Faraon brzo dode sebi, bojeci se da ce izgubiti lojalnost onih oko sebe, rece:

"Zar si dosao da nas pomocu vradzbine svoje iz zemlje nase izvedes, o Musa?" - upitao je.
"I mi cemo tebi vradzbinu slicnu ovoj doista pripremiti! Zakazi nam rociste koga cemo se i mi i ti pridrzavati, onako kako odgovara i nama i tebi!" (Ta-Ha, 57-58.)

Dosao si nam sa sihrom, mi znamo da je to magija, pa ova zemlja je ptepuna sihirbaza! Ti stvarno mislis izbaviti Benu Israil madionicarskim trikovima?! Ti si madionicar i mi imamo svoje madionicare. Reci kada hoces da sakupimo sve Ijude pa da vidimo ko ce pobijediti. Upravo to je bilo ono sto je Musa prizeljkivao: Priliku da u islam pozove sve Ijude. Musa a.s. rece:

"Neka rociste bude za praznik" ' rece Musa - "i nek se narod izjutra sakupi." (Ta-Ha, 59.)

Potom ih Musa upozori govoreci im:

"Tesko vama!" - rece im Musa. "Ne iznosite lazi o Allahu, pa da vas On kaznom unisti; a, sigurno, nece uspjeti onaj koji lazi iznosi!" (Ta-Ha, 61.)

Sa ovim rijecima nas Allah vodi susretu Musaa a.s. sa sihirbazima. Faraon je doveo cetrdeset najboljih sihirbaza koje je jos kao djecu prisilio da uce magiju kod najvecih poznavalaca sihira. Oni odrastose u tome i postase najveci madionicari toga vremena. Musa ih upozori pa se oni tajno medusobno sastase.

I oni se, tiho sapcuci, stadose o svome poslu izmedu sebe raspravljati. (Ta-Ha, 62.)

Rekose:
-Pustimo sada Ijude, mi dobro znamo da je sve sto mi pravimo samo varka, a sta ako on bude stvarno od Allaha poslan poslanik, zaprijetio nam je prije nego smo se sukobili.
Nakon tog medusobnog dogovora odose faraonu i rekose mu:

I faraonu carobnjaci dodose. "Da li cemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici? " - upitase.
"Da" - "rece - i bicete mi, zaista, bliski." (Al-'Araf, 113.-114.)

Ako ga pobijedite, vi necete samo materijalno biti nagradeni - nego cete biti rneni najblizi saradnici. Pohlepa ih obuze i oni okupljenoj masi rekose:

"Ova dvojica su carobnjaci" - rekose jedni drugima - "hoce vas vradzbinama svojim iz zemlje vase izvesti i unistiti vjeru vasu prelijepu;
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite."
(Ta-Ha, 6S.-64.)

U jednom redu poredani krenuse prema Musau a.s. Strasan prizor! Cetrdeset madionicara ide prema Musau koji je iza sebe imâo samo Haruna. Pocese vikati kao u pravoj vojnoj bici:

Ko danas pobijedi, sigurno ce postici sta zeli! (Ta-Ha, 64.)

Rekose:

"O Musa" ' rekose oni - "hoces li ti ili cemo najprije mi baciti?"
(Ta-Ha, 65.)

Allah dz.s. mu objavi da oni prvi pocnu.

"Bacite vi!" - rece on - i odjednom mu se pricini da konopi njihovi i stapovi njihovi, zbog vradzbine njihove, krecu. (Ta-Ha, 66.)

Tako su to dobro ucinili da se i Musau ucinilo da se to krece prema njemu. U drugom ajetu Allah dz.s. kaze:

I kad oni bacise, oci Ijudima zacarase i jako ih prestrasise, i vradzbinu veliku priredise. (Al-'Araf, 116.)

Nije se radilo o nekom jeftinom madzionicarskom triku, zacarali su Ijude i oni se prepadose onoga sto vidjese. Jos jednom se dogodi Allahova intervencija.

I Musa u sebi osjeti zebnju.
"Ne boj se!" - rekosmo Mi - "ti ces, doista, pobijediti!
Samo baci to sto ti je u desnoj ruci, progutace ono sto su oni napravili, jer je ono sto su oni napravili samo varka carobnjaka, a carobnjak nece, magdje dosao, uspjeti." (Ta-Ha, 67. -69.)

Kad su sihkbazi vidjeli ta) prizor shvatise kako to sa cime im je dosao Musa ne moze biti sihir nego je rijec o Allahovom cudu, i svi oni priznase nemoc svoje magije:

I carobnjaci se bacise licem na tle govoreci: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!" (Ta-Ha, 70.)

Faraon se rasrdi, njegovih cetrdeset najboljih madionicara se preda jednom Musau i svi pred njim sedzdu drugome, mimo njemu, ucinise!

'Vi ste mu povjerovali" ' viknu faraon - "prije nego sto sam vam jadopustio!"CTa-Ha,71.)

Sihkbazima je sve bilo savrseno jasno, nije se tu imalo sta traziti necija dozvola. Faraon je trazio izlaz iz poraza u koji je zapao, brzo se snadeiokupljenoj svjetini rece:

On je ucitelj vas, on vas je vradzbirp naucio. (Ta-Ha, 71.)

Ovo je samo njihov dogovor, sve se odigralo po scenariju ovog koji ih je magiji poducio!

Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. (Al-'Araf, 123.)

Pogledajmo kako se istina moze preokrenuti. Moc sredstava informisanja, kako daiju ucine zlocincem, a onog koji poziva istini teroristom. Zaprijeti porazenim sihirbazima:

I ja cu vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vase odsjeci i po stablima palmi vas razapeti i sigurno cete saznati ko je od nas u mucenju strasniji i istrajniji. (Ta-Ha, 71.)

Oni potpuno mirno odgovorise, kao da se uopce ne radi o njihovim zivotima:

"Mi necemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam dosli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovorise oni ' "pa cini sto hoces; to mozes uciniti samo u zivotu na ovome svijetu!"(Ta-Ha,72.)

Faraon naredi da se pogube svi oni, iako ih je on sam prisilio na bavljenje sihrom. Oni su ujedno bili prvi koji su povjerovali Musau od Egipcana, pored onog covjeka koji je zurno dosao Musau sa pocetka price o Musau a.s.Ibnu Abbas kaze: "Pored sihirbaza od faraonovog naroda je samo njih troje povjerovalo: Asija, covjek koji je zurno dosao Musau i faraonov rodak koji je skrivao od drugih svoj iman. Svi ostali su bili nevjernici. "
Pobijedi istina, Ijudi su toga bili svjesni. Faraon poce traziti izlaz iz novonastale situacije. Savjetovao se sa sebi najodanijim i oni zakljucise: "Povecaj jos visepatnju Benu Israilu."

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte opet musku djecu onih koji vjeruju u ono sto on govori, a ostavljajte u zivotu njihovu zensku djecu!" * Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna. (Gafir, 25.)

Ponovo poce tortura nad narodom Israilovim. Faraon se osjecao povrijedenim, mislio je: "Opkete se, prkosite mi i hocete moje roblje, e sad cete osjetiti sta je to patnja i kazna!" Potom se poce rugati Musau:

"Pustite vi meni" - rece faraon - "da ubijem Musaa, a on neka trazi pomoc od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vasu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove." (Gafir, 26.)
Musa zatrazi od Allaha da ga zastiti od ovog silnika:
Musa rece: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vasega da me zastiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome ce se racun polagati!" (Gafir, 27.)
Jedan od faraonovih rodaka posta vjernik nakon sto uvidje kako Musaovi dokazi nisu magija, umjesa se i rece:
A jedan covjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, rece: "Zar da ubijete covjeka zato sto govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaseg? " (Gafir, 28.)
Umalo glavom ne plati zbog ovog svog stava kojirn nas uci kakvi treba da budemo prema poslanicima, ali ga Allah svojom voljom zastiti od spletki nevjernika i oni mu ne naudise.
I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavesine njegove ne pocnu zlostavljati, a faraon je, doista, na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrsio.(Yunus, 83.)
Zadesi patnja Benu Israil, Musa im rece:I Musa rece: "O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste musiimani!" (Yunus, 84.)
Rekose: «N a Allaha se oslanjamo», ali to izgovorise nakon sto su vec bili rekli:
"Zlostavîjani srno" - rekose oni - "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" (Al-'Araf, 129.)
Ubijao nam je sinove prije nego si nam dosao i ubija ih nakon sto si nam dosao. Potom se pokajase zbog tih rijeci i rekose:

"U Allaha se uzdamo!" - rekose oni. "Gospodaru nas, ne ucini da zbog nas dodu u iskusenje Ijudi koji nasilje ciné, i spasi nas, rniloscu Svojom, od naroda koji ne vjeruje!"
(Yunus, 85.-S6.)

Allah dz.s. objavi Musau:

I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: "U Misiru svome narodu kuce izgradite i bogomoljama ih ucinite i u njima namaz obavljajte! Ati obraduj vjernike!" (Yunus, 87.)

Stavite odredeni znak na svaku kucu Benu Israila pa kada dode obccani dan bit ce vam lakse da pokucate na vrata Israelcana i u sto kracem roku napustite Egipat. Sto vise namaza klanjajte u svojim kucama, izbavljenje je zaista blizu.
Musa a.s. je tada proucio dovu:

I Musa rece: "Gospodaru nas! Ti si dao faraonu i glavesinama njegovim bogatstva da u raskosi zive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru nas, unisti bogatstva njihova." (Yunus, 88.)

Unisti Gospodaru njihov imetak. Historicari kazu da se imetak, pa cak i hrana faraonovih glavesina pretvorila u kamenje. Cak su jaja i leca postali poput kamena.
"I zapecati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dozive patnju nesnosnu!"
"Uslisena je molba vasa!" - rece On - "a vas dvojica na Pravome putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!"
(Yunus, 88.-S9.)
Belaj Benu Israila posta nepodnosljivim, rekose:
"Zlostavljani smo" - rekose oni - "prije nego sto si nam dosao, a i nakon sto si nam dosao!" A Musa rece: "Gospodar vas ce neprijatelja vaseg unistiti, a vas nasljednicima na Zemlji uciniti, da bi vidio kako cete postupati." (Al-'Araf, 129.)
Vidjet cemo kako cete vi postupati kad uskoro postanete vladari. Sa patnjama Israilcana dodose i patnje Egipcana. Allah ih iskusa brojnim patnjama.
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama kaznili. (Al-'Araf, 1 30.)
Nasta susa, Nil presusi i zavlada glad. Faraon shvati kako iza toga ima i Musaove umjesanosti. Zovnu ga i rece:
-Ako zamolis svog Gospodara da nas postedi ovog iskusenja, ja eu otldonuti patnje Benu Israila.
Musa rece:
-Pristajem.
Bereketom njegove dove potece Nil i presta susa. Faraon se ponovo vrati svojoj omiljenoj tiraniji.
Odmah nasta druga patnja za Israelcane:
Smanjenjem plodova kaznili. (Al-'Araf, 130.)
Plodna stabla su imala na sebi samo po jedan jedini plod. Na palmi samo jedna datula. Plantaze grozda sa samo jednim grozdom na sebi! Faraon ponovo pozva Musaa i od njeg isto zatrazi. Musa a.s. ponovo dovom zamoli Allaha dz.s.i On vrati plodove..
Faraon ponovo odbi Israelcanima dopustiti da napuste Egipat. I tako svaki put, kad ih zadesi kakvo dobro kazu: "To smo mi zasluzili", a kada ih zadesi kakvo zlo kazu: "Ovo je Musa zasluzio." A njih je belaj snasao samo zbog njih samih i zbog njihovog nevjerovanja.
Pocese se nad njima smjenjivati razne patnje, sve sami ajeti od Allaha, ali se oni pameti ne dozvase. Allah dz.s. kaze:
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i zabe, i krv - sve jasna znamenja. (Al-'Araf, 133.)

Devet znakova koje Allah spominje: Stap koji se pretvara u zmiju, ruka koja postane bijela, susa, smanjenje plodova i pet znakova koje Allah spominje u ovom ajetu:pop/ave, i skakavce, ikrpelje, i zabe, i krv.
Prvi od ovih pet znakova je,poplava. Nil se izli i poce potop Egipta osim kuca Benu Israila. Voda dode do kuce nekog od Israelcana i stane, dode do kuce Egipcanina i potopi je. Ocit dokaz koji su ocima svojim gledali. Kad god ih zadesi nevolja, pozovu Musaa da je otkloni od njih. On zamoli Allaha i nevolja bude otklonjena, a faraon nastavi po starorn.
Drugi znak su bili skakavci.. Svaka farma Egipcana je bila unistena, dok pored nje ista takva koja je pripadala Israelcanima ostane netaknuta.
Krpelji se rasirise po njihovim glavama i tijelima, dok nikakvih tragova toga po Israelcanima ne bi. Na svakom mjestu buhe, lezajevi prepuni buha, kuce prepune buha.
Zabe u svakoj posudi, na svakom lezaju, u hrani, cuda nevidena.
Posljednji znak pred kojim se preda faraon krv. Primaknu se Nilu da se napiju, Israelcanin se napije vode, a Egipcanin krvi. Israelcanin iz bunara izvuce vodu, a Egipcanin krv. Nema za Egipcane vode. Pocese je traziti od Israelcana. Israelcani im se smilovase i dadose im vode, ali se ona u rukama Egipcana odmah u krv pretvori! Svi Ijudi toga vrernena su se uvjerili u mnogobrojne mu'dzize. I pored svega toga Allah dz.s. o njima kaze:
Ali su se oni oholili, narod zlikovacki su bili. (Aï-'Araf, 133.) Dévêt mudziza im nije biio dovoljno da povjeruju u Jednog Allaha! O njima Allah dz.s. kaze:

I kada bi ih zadesila nevoilja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodis nevolje, mi cemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati. "
I posto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo odredeno da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsili. (Al-'Araf, 134.-135.)
Ovaj puta Musau bi naredzeno da nocu napusti sa Benu Israilom Egipat. Zurno su to cinili kako se faraon ponovo ne bi predomislio nakon sto je od njegovog naroda otklonjena kazna krvi.
I krenu sest stotina hiljada Ijudi u jednoj noci sa svim stvarima koje su mogli sa soborn ponijeti i sa svorn stokom koju su imali. Njihov cilj ove hidzre je bila Palestina.
Sljedeceg jutra se faraon pitao: "Kako samim samo mogao dozvoliti odlazak? Ko ce biti nase roblje, ko ce nas dvoriti? " I faraon po ko zna koji put prekrsi dato obecanje i naredi potjeru za Benu Israilom. Allah dz.s. kaze:
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka
Iz riznica i dvoraca divnih.
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
I oni, kad se sunce radalo, krenuse za njima. (As-Su1 ara', 58.-60.)
Sa prvim zracima sunca poce potjera. Faraonu je bilo potrebno odredeno vrijeme da pripremi vojsku za potjeru. Musa je vec bio stigao na obale Crvenog mora. Okrenuli su se i ugiedali faraona u svoj njegovoj sili i vojsci kako zurno ide prema njima. Allah dz.s. o tom prizoru kaze:
I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nase imc, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodis nevolje, mi cemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati. "
I posto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo odredeno da je podnose, oni bi, odjednom, obecanje prekrsïli. (Al-'Araf, 134.-135.)
Ovaj puta Musau bi naredeno da nocu napusti sa Benu Israilom Egipat. Zurno su to cinili kako se faraon ponovo ne bi predomislio nakon sto je od njegovog naroda otklonjena kazna ktvi.
I krenu sest stotina hiljada Ijudi u jednoj noci sa svim stvarima koje su mogli sa sobom ponijeti i sa svom stokom koju su imali. Njihov cilj ove hidxre je bila Palestina.
Sljedeceg jutra se faraon pitao: "Kako satnim samo mogao dozvoliti odlazak? Ko ce biti nase toblje, ko ce nas dvoriti? " I faraon po ko zna koji put prekrsi dato obecanje i naredi potjeru za Benu Israilom. Allah dz.s. kaze:

I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka
Iz riznica i dvoraca divnih.
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
I oni, kad se sunce radalo, krenuse za njima. (As-Su1 ara', 58.-60.)
Sa prvirn zracima sunca poce potjera. Faraonu je bilo potrebno odredeno vrijeme da pripremi vojsku za potjeru. Musa je vec bio stigao na obale Crvenog mora. Okrenuli su se i ugledali faraona u svoj njegovoj sili i vojsci kako èurno ide prema njima. Allah dz.s. o tom prizoru kaze:
Pa kad jedni druge ugledase, drugovi Musaovi povikase: "Samo sto nas nisu stigli!
"Nece! " - rece on - "Gospodar moj je sa mnom, On ce mi put pokazati." (As-Su'ara',61.-62.)
Priblizi se faraon narodu uplasenom, narodu ispred kojeg je more, a iza kojeg je faraon silni. Tada Allah naredi Musau:
I Mi objavismo Musau: "Udari stapom svojim po moru!" ' i ono se rastavi i svaki bok njegov bijase kao veliko brdo. (As-Su'ara1,63.)
More se rascijepi i Ijudi ugledase dvije velike vodene planine. Put kojim su isli kroz more je bio potpuno suh.
Nocu izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prodi, ne strahujuci dace te oni stici i daces se utopiti. (Ta-Ha, 77.)
Faraon u strahu zasta pred ovim nevjerovatno cudnim prizorom. On ne bi ni krenuo za Musaom, ali njegov konj krenu kroz more a za njim s va njegova vojska.
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi moraprekrili. (Ta-Ha, 78.)
Kada Musa prede na drugu obalu i kada posljednji od Israelcana stize na drugu obalu, prije nego ih stize faraon i njegova vojska more se ponovo sastavi.
O prizoru faraonove smrti Uzviseni Allah kaze:
I Mi prevedosmo preko mora sinovc Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneci ih ni krive ni duzne. A on, kad se poce daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!"(Yunus, 90.)Kad se pokajao? Kad je vidio smrt. Pokajanje se u smrtnim mukama ne prima.Allah mu odgovori:"Zar sada, a prije si neposlusan bio i razdor sijao?! Danas cemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poucan primjer onima poslije tebe"' ali mnogi Ijudi su ravnodusni prema Nasim poukama. (Yunus, 91. -92.)
Faraonovo tijelo osta citavo i nepomicno na dnu mora, kao mumija da ga Ijudi vide kao ibret i opomenu. Onaj koga danas nazivaju Ramzes postoji u muzejima, ali Ijudi i pored tog ocitog dokaza opet ne vjeruju u Allaha Jedinog.Cak i da je uspio izgovoriti sehadet, Allah mu se ne bi smilovao, jer se pokajanje u smrtnim mukama ne prihvata. Allah dz.s. u suri An-Nisa', 18. ajet,kaze:Uzaludno je kajanje onih koji ciné hrdava djela, a koji, kad se nekom od njih priblizi smrt, govore: "Sad se zaista kajem."I tako se konacno Benu Israilizbavi jarmaropstva.Samo sto su presli more, prije nego dodose do Palestine, prodzose pored naroda koji je obozavao kipove. O tome Allah dz.s. kaze:
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naidose na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa", - rekose ' "napravi i ti nama boga kao sto i oni imaju bogove!" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - rece on.
"Zaista ce biti ponisteno ono sto ovi ispovijedaju i beskorisno ce im biti ono sto rade.
Zar da vam, pored Allaha, trazim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" (Al-'Araf, 138.-140.)
Ovakav zahtjev nakon svega sto su prosli i sto su ocima svojim vidjeli od cuda i Allahove moci. Koliko H je samo u njima bilo neznanja i nevjerovanja!
Dogadaji koji slijede su vezani za Sinajsko gorje i Palestinu blagoslovljenu. Ono sto smo do sada spomenuli su Musaova iskusenja sa faraonom. Ovdje pocinju druga iskusenja, nista manje lahka od spomenutih, Musaova iskusenja sa njegovim narodom neposlusnim.
I posto smo vas Mi od faraonovih Ijudi izbavili, koji su vas neizmjerno mucili: musku djecu su vasu ubijali, a zensku vam u zivotu ostavljali, to je bilo tesko iskusenje od Gospodara vaseg.
(Al-'Araf, 141.)

Musau bi naredeno od njegovog Gospodara da sa svojim narodom dode na brdo zvano Tur. Allah mu je obecao da ce mu na tom mjestu dati uputu zvanu Tevrat, koja ce u sebi sadrzavati skup zakona po kojim su duzni zivjeti on i njegov narod. O tome Allah dz.s. kaze:
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni tridesetnoci. (Al-'Araf, 142.)
.Allah dz.s. mu je obecao da ce u toku mjesec dana biti objavljen djeli Tevrat. Musa krenu sa svojim narodom prema obecanom mjestu sastanka. Iz prevelike zelje da se sto prije sastane sa svojim Gospodarom i tako sto prije prinii Objavu, Musa pozuri prije svoga naroda. Sest stotina hiljada Ijudi se kretalo jako sporo. Allah dz.s. ga upita:
"A zasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa"
"Evo ide za mnom" - odgovori on ' "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, dabudeszadovoljan." (Ta-Ha, 83. -84.)
Tamo, na brdu Tur, pored Blagoslovljenog drveta Musa a.s. se po drugipufa srete sa Allahom dz.s. da u samoci razgovara sa Njim, jedino mu nije bilo omoguceno da vidi svoga Gospodara. Na tom svetom mjestu, kako ga Allah u Kur'anu naziva, u dolini zvanoj Tuva, Musa a.s. otpoce primati objavuTevrat.
Musa je obavijestio svoj narod kako ce se vratiti medu njih nakon trideset dana. Musa je svih ovih trideset dana proveo u postu, trazeci time zadovoljstvo svoga Gospodara. Osjeti kako mu se zadah iz usta promijenio od dugog posta. Poce ponovo danju jesti kako bi mu se vratio uobicajeni zadah. Allah ga prekori zbog toga, pitajuci ga:
-Zasto ne posds?
-Promijenio mi se zadah iz usta, Gospodaru. Allah ga upita:
"Zar ti nije poznato da Mi je zadah iz usta postaca drazi od mirisa mosusa. Posti jos deset dana."
O tome Allah dz.s, kaze:
Mi odredismo da cas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noci, i dopunismo ih jos sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispunizacetrdesetnoci. (Al-'Araf, 142.)
Musa je u tom periodu ostavio svoga brata Haruna, koji je isto tako bio jedan od Allahovih poslanika, da organizuje i vodi narod Benu Israila.
A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu môme, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" (Al-'Araf, 142.)
U toku ovih trideset dana se vodio direktan razgovor izmedu covjeka i. Allaha, razgovor Musa sa njegovim Gospodarom bez posrednika. direktno! Zato se za Musa a.s., kaze Kelimullah - onaj koji je bez posrednika sa Allahom razgovarao.
A Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao. (An-Nisa, 164.)
Musaa obuze pohlepa tokom tih razgovora sa Allahom, ohrabri se jedne prilike i rece:
I kad Nam Musa dode u odredeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on rece: "Gospodaru moj, ukazi mi se da Te vidim!" - "Ne mozes Me vidjeti" rece. (Al-'Araf, 143.)
Pozelje Musa da svojim ocima vidi Gospodara svjetova! Allah odgovori:-S "
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire.
(Al-An'am, 103.)
U hadisu o Miradzu se kaze: Aisa, 4fe, je upitala Muhammeda, Mf ,:
-Jesi li tada vidio svoga Gospodara? Qdgovorio je
- Vidio sam syjetlost, a nisam mogao Njega vidjeti,
Musa je ovom prilikom zatrazio da vidi Allaha dz.s. ali mu on odbi taj zahtjev. U hadisu se kaze:
Njegov zastor je svjetlost (u drugoj predaji stoji: Njegov zastor je vatra) pa kad ga ukloni, sprzi sve stoje pred njim. (Ahmedov Musned, hadis 18806.)
Allah mu rece da ga on ne nioze vidjeti, ali ako bas hoce da pokusa da ga vidi nek pogleda u obliznje brdo:"Ne mozes Me vidjeti" - rece - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ces Me!" I kad- se Gospodar njegov onome brdu otkri. (Al-Araf, 143.)
Musa poce pomno brdo gledati. Ugleda cudo, Allah se pokaza tom brdu:
I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijescen strovali. Cim se osvijesti, rece: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (Al-'Araf, 143.)
Ibnu Abbas kaze: "Allaha mi, tada se nije brdu pokazalo od Allaha ni koliko mali prst! "
Kad se samo Allah djelomicno pokazao brdu, ono se u prah pretvori. Yelicanstven i strahovit prizor! Musa je sav u cudu gledao brclo kako se ttese, rusi i prah postaje. Od sttahote onog sto je vidio Musa izgubi svijest. Kada dode sebi, zatraii cprost od Allaha, iSè.
Allah mu odgovori:
"O Musa,"' rece On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!" (Al-'Araf, 144.)
Potorn mu Allah, iJik dade Tevrat napisan na kamenim plocama:
I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridrzava onoga sto je u njima Ijepse!" A pokazat eu vam i zemlju grjesnika. (Al-'Araf, 145.)
Preuzimanje objave Tevrata je trajalo cettdeset dana. U tih cettdeset dana su se desavala opasna desavanja u narodu Israilovom. O tom periodu iscekivanja Musaovog povratka. Allah dz.s. kaze:

"Azasto si prije naroda svoga pozurio, o Musa?"
"Evo ide za mnom" - odgovori on - "a pozurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budes zadovoljan."
"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskusenje doveli" * rece On ' "njega jezaveo Samirija." (T'a-Ha, 83.-85.)
Na kraju provedenog vremena primanja objave Allah ga obavijesti o novom iskusenju Musaovog naroda. Jedan Israelcanin po imenu Samirijj je u zabludu poveo svoj naroci.
Musa uze ploce na kojima je bio ispisan Tevrat sa Allahovim mudrostima, uputama i zakonom za narod Benu Israila i vrati se svome narodu. Taj povratak Allah, M, opisuje rijecima:
I Musa se narodu svome vrati srdit i zalostan. (Ta-Ha, 86.)
Pucao je od muke, a tuga ga slamala, kako su mogli tako nesto uraditi?!
Sta su to oni u njegovom odsustvu uradili?
Ptoslo je trideset dana, a Musa se nije vratio u obecanom periodu, rekose:
-Sigurno mu se nesto dogodilo. Harun im je govorio:
-Mozda smo nesto zgrijesili, dajte nakit.
Nakit koji su sa sobom iznijeli iz Egipta nije bio njihov, nego faraonovog naroda. Njihove zene su ga pozajmljivale ili iznajmljivale od Egipcanki u prilikama radosti i vjencanja. Kad su izlazili, sa sobom su ponijeli i to tude zlato. Harun pomisli kako im se Musaovo kasnjenje desava zbog tog bespravno stecenog zlata. Govorioimje:
-To zlato vama ne pripada, a ne mozete ga ni vratiti njegovom vlasniku. Zakopajte ga u zemlju i tako ga se rijesite!
Tako i postupise. Tom zlatu krisom pride covjek po imenu Samirijj. Uze zlato i od njega napravi zlatno télé. Uze saku zemlje na kojoj je stajao resul. Taj resul je bio Dzibril kojeg je, Allahovom dozvolom, vidio Samirijj kako ide na svome konju. Samirijj uoci kako ispod svake kopite tog konja odmah iznikne bilje. Kao da su ta kopita donosila sam zivot. Uze saku zemlje na koju je stao Dzibril svojim konjem i baci je na zlatno télé i ono poce ricati, kao da je zivo.
Musa se srditi okaharen vrati svome narodu pitajuci ih:
"O narode moj," - rece - "zar vam Gospodar vas nije dao lijepo obecanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hocete da vas stigne srdzba Gospodara vaseg, pa se zato niste drzali obecanja koje
stemidali!"(Ta-Ha,86.)
Samirijj im je govorio:
-Musa je otisao traziti svoga Gospodara, a evo ga ovdje pred vama -ovo je vas bog! Ovo télé je Musaov bog, a on je otisao da ga trazi na drugom mjestu. Kad se vrati, on ce sigurno, sa nama ovo télé obozavati.-
Musa se nije mogao nacuditi, kako su za samo deset dana mogli tako i toliko s puta skrenuti. Velika vecina je vec bila pocela obozavati zlatno télé. Samo je mali broj njih odbio to uciniti, cekajuci Musaov povratak. Mislili su: Poslanik vec kasni, a oni svoja obecanja ne ktrse. Mozda je Samirijj u pravu, ali cemo mi ipak sacekati, mozda nam se pokaze pravi put.
Jedino je Harun a.s. ostao cvrst u svojoj vjeri, znajuci kako je to cemuih poziva Samirijj ocita zabluda, sirki sejtanov put.
Musaov narod se poceo Musau pravdati zbog svoje nevjere:

"Nismo prekrsili dato ti obecanje od svoje volje" - odgovorise. "Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirijja,
pa im izlio télé koje je davalo glas kao da muce, i oni su onda rekli: "Ovo je vas bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!" (Ta-Ha, 87. -88.)
Pogledajmo pamet koja prihvata takve argumente. Allah dz.s. o njima kaze:
Zar oni nisu vidjeîi da im ono ni rijeci ne odgovara i da od njih ne moze nikakvu nevoiju otkioniti, nitî im ikakvu korist pribaviti?
(Ta-Ha, 89.)
Telc da obozavaju. koje im nista ne moze reci, odmoci niti pomoci! Kip koji samo moze ricatii
A Harun ih je upozoravao:
A njima je Harun jos prije govorio: "O narode moj, vi ste njime samo u iskusenje dovedeni; Gospodar vas je Milostivi, zato slijedite mené i slusajte naredenje moje!"
"Mi cemo mu se kianjati sve dok nam se ne vrati Musa" -odgovorili su oni. (Ta-Ha, 90.-91.)
Musa a.s. shvati u cemu je problem. Poce zestoko koriti svoga brata Haruna, pobaca ploce sa objavom i za kosu i bradu ga dohvati. Poznato je da je Musa bio grube naravi, dok je Harun a.s. bio susta suprotnost. Zbog njegove prirode, Benu Israil je vise volio Haruna. Musa se naljutio na Haruna koga je ostavio da ga mijenja, a on ih pustio da télé obozavaju. Kako si to mogao dopustiti, Ijutio se Musa nanjega.
"O Harune' - povika Musa - "sta te je sprijecilo, kad si ih vidio da su zalutali,
daza mnom nisi posao? Zasto nisi naredenje moje poslusao?"
"O sine majke moje," - rece Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plasio da ti ne reknes: 'Razdor si medu sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti
rekao.'"(Ta-Ha,92.-94.)
Harun je objasnio zasto je tako postupio. Plasio se da svojom odlukom ne podijeli Israelcane na dvije parrije: One koji ce ostati uz télé i one koji ce krenuti za njirn. Bojao se da ce mu Musa, ako bi tako postupio, kasnije reci: "Zasto si tako postupio prije nego si moj povratak sacekao? " Istina je da je i Harun bio poslanik, ali je i istina da je on slijedio Musaov serijat, Musa je bio odabraniji poslanik od njega.
Musa se okrenu Samirijjui upita ga:
"A sta si to ti htio, o Samirija?" - upita Musa.
"Ja sam vidio ono sto oni nisu vidjeli" - odgovori on - "pa sam saku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dusi poniklazlamisao." (Ta-Ha, 95. -96.)
To je kur'ansko kazivanje o zabludi Musaova naroda. Samo je njih mali broj ostao neutralan po tom pitanju, svi ostali, osim Haruna a.s. su u nevjerovanje pohrlili.
Narod koji je ocima svojim vidio brojne mu'dzize, dévêt neoborivih znakova koje su gledali kako se nad faraonom obistinjuju, pa more kako se na dvije vodene planine dijeli, taj isti narod, nakon svega toga, tako lahkomisleno pocne robovati teletu!!!
Srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. (Al-Baqara, 93.)
Javno su ispoljavali iman, ali njihova srca su bila prepuna kufra. Eto takvi su oduvijek bili zidovi!
Ovdje Musa izda naredbu:
"E onda se gubi!" ' rece Musa - "citavog svog zivota ces govoriti: 'Neka me niko ne dotice!', a ceka te jos i odredeni cas koji te nece mimoici. Pogiedaj samo ovog tvog boga kojem si se klanjao; mi cemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.
Vas bog je ' Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve
zna!"(Ta-Ha,97,-98.)
Kaze se da je Samirijja zahvatila prelazna bolest od koje su svi Ijudi bjezali i on je tako ostatak zivota pfoveo sam i daleko od Ijudi. A kazna koja ga ceka na ahiretu je daleko opasnija i teza.
Allah dz.s. kaze:
I ploce baci, i brata svoga za kosu dohvati i poce ga vuci sebi. "O sine majke rnoje," ' rece Harun "narod nîje nimalo do mené drzao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dusmani i ne smatraj mené jednim od onih koji su se prema sebi ogrijesiîi."
(Al-'Araf,150.)
Ovo je precizan opis stanja u kojem se nasao Harun kad je pokusao odgovoriti narod od idolopoklonstva. Zaptijetili su mu ubistvom,
Musa a.s. tada prouci dovu:
"Gospodaru moj," - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu môme i ucini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" (Al-'Araf, 151.)
Zatim Allah naredi Musau a.s. kako da postupe oni koji su mnogobostvo ucinili i kako da se za taj grijeh iskupe.
One koji su télé prihvatili stici ce kazna Gospodara njihova i ponizenje jos na ovome svijetu; tako Mî kaznjavamo one koji
kujulazi. (Al-'Araf,152.)
Od tog dana pa sve do Sudnjeg dana nad Benu Israilom je Allahova srdzba! Zato mi u suri El Fatiha na svakom rekatu namaza ucimo: "...A ne na put onih na koje si se rasrciio." Znaci, ne na put zidova na koje si Ti, Gospodara nas, Ijut. Uléma kaze: - to su oni koji su znali istinu, ali su je namjerno napustili. Krscani su "Dallin" oni koji su izgubili istinu, zato su zidovi gori od krscana. Znali su istinu, ali su je ostavili.
Kakvo je to ponizenje koje ih je snaslo na dunjaluku a koje se spominje u navedenom ajetu?
Kada su vidjeli kako je njihovo télé unisteno i u more baceiio, shvatise koliko su pogrijesili, odose Musau a.s.s i rekose: "Zgrijesili smo i nepravdu ucinili, zelimo se od toga grijeha pokajati, kako da to ucinimo? ''
Odgovor bi zaista cudan:
-Onaj ko je zaista iskren u svom pokajanju, tevba mu je, po Allahovoj naredbi, da jedni druge poubijaju!'
Zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaseg, On ce vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv. (Al-Baqara, 54.)
To vam je jedini nacin da povratite Allahovu naklonost prema vama. Neki od njih izvrsise samoubistvo i Allah im oprosti. Ali ogromna vecina to ne ucini:
l naci ces ih, sigurno, da vise zude za zivotom od svih ostalih Ijudi. (Al-Baqara, 96.)
Allah ovdje ne imenuje vrstu dunjaluckog zivota, nego bilo kakav nacin zivota, samo nek se zivi na dunjaluku - zidov prihvata. Tiranija, ponizenje, nevjerovanje - nije bitno, samo nek se zivi! Takvi su zidovi.
Njihova bojazan za njihove zivote je ogromna, bore se samo ako su nadmocnii ako su dobro utvrdeni.
~Dunjalucko ponizenje im je bilo da sami, sebe poubijaju zbog svojih gluposti koje su pravili.

Tako Mi kaznjavamo one koji kuju lazi.
A onima koji hrdava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj ce, poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti. (Al-'Araf, 152.-153.)
Oni koji su samoubistvo ucinili, njima se Allah smilovao, a oni koji to nisu ucinili nad njima je Allahova srdzba sve do Sudnjeg dana.
Kada Musaa napusti srdzba i kad se smiri, uze ploce sa Tevratom:
I kad Musaa srdzbaminu, on uze ploce nakojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga
boje. (Al-'Araf, 154.)
-Na ovim plocama su vam Allahove naredbe, ovo je Tevrat, slusajte ono sto je u njemui po njemu zivite.
-Procitaj nam sta tamo pisé, rekose. Ako nam se svidi, postivat cemo to, a ako nam se ne svidi, nas to nista ne obavezuje!!!
Musa im je govorio:
-Prihvatite ga bez rezerve, to je Allah ova uputa vama. Ako to tako ne piihvatite, ponovo ce vas kazna stici.
-Niposto, - rekose, - mi necemo vjerovati sve dok ne saznamo sta to tamo pisé! Nista mibjanko ne potpisujemo!
Allah dz.s. kaze:
I kada smo od vas vas zavjet primilï, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono sto vam dajemo i budite poslusni! " - oni
V
su odgovorili: "Cujemo, aîi poslusati necemo!" ' srca njîhova su, zbog nevjerovanja njihova, jos bila nadojena teletom. Reci: "Ruzno je to na sto vas vjerovanje vase navodi, ako ste uopce vjernici." (Al-Baqara, 93.)
Sve sto je Musa trazio od njih bilo je da se obavezu da ce zivjeti po Tevratu.
Tada se dogodi jos jcdna mu'dziza pred ocima njihovim. Brdo ispred njih poletje prema nebu. Letece brdo! Brdo u vazduhu zasta iznad njihovih glava. Musa ih pozva da odlucno prihvate Tevtat za uputu i zakon iîi ce ih brdo poklopiti. Digose glave gledajuci u brdo. Nisu imali kuda pobjeci, niti su mogli ni za jedan tren odluku odgoditi!
-Prihvatamo, rekose.
Pogledajte, ne pokore se osim silom.

U drugom ajetu Allah, Je, kaze:

A kada smo iznad njih brdo podigli - cinilo se kao oblak - oni su bili uvjereni da ce na njih pasti. "Prihvatite odlucno ono sto smo vam dali, i neka vam je na umu ono sto je u njemu - da biste bili pobozni!"(Al-Araf,171.)
Jedino su pod ovakvim uvjetima prihvatili poslusnost za svoj nacin zivota.
Musa, nakon sto vidje sav ovaj kufr koji izvite iz srca Israelcana i nakon svega sto su prozivjeli i vidjeli, odluci da se, u svoje i njihovo ime, izvine Gospodaru zbog svih tih silnih propusta Benu Israila. Odabra sedamdeset sljedbenika koji su bili neutralni u smutnji teleta. Oni su bili najbolji zidovi. Njih odabra Musa da zajedno sa njim i du na brdo Tur da se tamo po treci put sastane sa Allahom dz.s.
O tome Allah dz.s. kaze:
I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset Ijudi da u odredeno vrijeme stanu pred Nas. (Al-'Araf, 155.)
Kad se popese na brdo Tur, ono se poce tresti i oni pocese misliti kako je njihovim zivotima dosao kraj. Musa rece:
A kad ih zadesi potres, on rece: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mené unistiti jos prije." (Al-'Araf, 155.)
Allah se naljutio i na ove, najbolje medu zidovima, koji nisu obozavali kip, ali su bili neodlucni!
Zar da nas unistis zbog onoga sto su uradili bezumnici nasi? To je sarno iskusenje Tvoje kojim Ti, koga hoces, u zabludi..ostavljas, a kome hoces, na pravi put ukazujes; Ti si Gospodar nas, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prastas najvise;
i dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu - mi se, vracamo Tebi! (Al-'Araf, 155.-156.)
Tebi se vracamo, rece Musa pa zbog toga bijahu prozvani jehudije - zidovi. Allah mu odgovori:
"Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu" - rece On - "a milost Moja obuhvaca sve; dat cu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nase budu vjerovali."
(Al-'Araf, 156.)
Zemljotres se smiri i oni nastavise put. Nad brdom se spusti gust oblak od kojeg nisu nista vidjeli ali su sve culi. Poce se Musa a.s. izvinjavati Allahu dz.s. za postupke Israelcana. Ovih sedamdeset je sve to slusalo. I Allah dz.s. prihvati izvinjenje.
Musa se vrati do tih sedamdest koji se usprotivise: -Ti si nama obecao da cemo vidjeti Allaha.
O Musa, mi ti necemo vjerovati dok Allaha ne vidimo! (Al-Baqara, 55.)
To su mu rekli najbolji i odabrani medu njima. Nije im bilo dovoljno da samo cuju Allaha, htjeli su da Ga vide pa tek onda istinski vjernici da budu. Musa ih upozori govoreci im sta se njemu desilo kad je takvo nesto trazio. Uzalud je bilo ubjedivanje, govorili su:
-Mi hocemo da se vratimo svome narodu i kazemo kako si ti iskren i da smo mi ocima svojim Boga vidjeli.Allah se ponovo, ovaj put jos jace, rasrdi na njih. Sve ih usmrti, svih sedamdeset:
Munja vas je osinula, vidjeli ste.Zatim smo vas, poslije smrti vase, ozivili da biste zahvalni bili.
(Al-Baqara, 55.-56.)
Musa, 8S8I, se nade u jako nezgodnoj poziciji. Najboljih sedamdeset je bilo sa njim, sad treba da se vrati narodu i kad ga pitaju sta je sa njima da kaze:
-Allah ih je sve unistio. Reci ce mu:
-Najbolje je unistio, sta ce tek sa nama biti.
Pobojao se da ce Istaelcani ponovo biti iskusani kusnjom koju nece moci podnijeti. Poce moliti Allaha dz.s.: "Gospodaru, ne vracaj me samog mom narodu! Gospodaru, oni su najbolji koje imam." Uporno je molio sve dok mu se jos jedna mu'dziza ne dogodi. Mudziza ozivljetija, gledali su jedni u druge kako iz mrtvih ustaju.
Ko bi sva ta cuda vidio ocima i opet ostao nevjernik?! Eto, takav je bio Musaov narod. Sve ovo trebamo znati kako bi se pravilno prema zidovima postavili. Kakav je njihov karakter prema njihovom poslaniku bio, pa sta onda od njih prema nama da ocekujemo! Ko da im vjeruje nakon svega sto su ucinili ne samo poslanicima, nego Ulul-Azmu (najodabranijim poslanicima).
Razmisli dobro, zasto to nama Allah kazuje pricu o Benu Israilu na sedamdeset tri mjesta u Kur'anu Mudrom!!! Kako ne bi bili kao oni i kako bi nam njihovo neprijateljstvo prema istini, poslanicima i nama bilo poznato.
Tî ces, sigurno, naci da su vjernicima najljuci neprijatelji jevreji i mnogobosci. (Al-Maide, 82.)
Vrati se Musa sa ovih sedamdeset Ijudi i krenu sa svojim narodom prenia Palestini. Stigose do grada Ilijd, grad koji se danas zove Kuds ili Jérusalem. U hadisu kojeg biljezi imam Buharija o pocetku objave stoji:
Pa race sîanovnik Ilija'a.... (Buhari, hadis 7)
Kuds je bio glavni grad te pokrajine. Njime je vladao jak narod, pametan, snazan i ponosari narod koji je upravljao tom citavom regijom.
Musa je poveo Benu Israil da zauzmu taj grad i tako zavladaju citavim tim krajem. Kad su dosli pred zidine Kudsa, docekala ih je spremna vojska Ilija'a. Ne cudi, jer dolaziim sest stotina hiljada Ijudi.
Musa, -%â, naredi sveopci napad na Kuds. Jednoglasno odbise, pravdajuci se kako su oni poljoprivrednici i cobani koji su bili porobljeni cetiri stotine i trideset godina. Nisu oni ratnici i nece oni da se bore. Musa im rece: "Obavezali ste se da cete slusati i vjerujte mi. Ako ih napadnete sigurno cete vi biti pobjednici, Kuds ce biti vas i vi cete biti vladari nad citavom zemljom blagoslovljenom!" Odbise se pokoriti Musaovoj naredbi.
Uzviseni Allah opisuje ovaj njihovinatrijecima:

"O narode moj, udite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmicite nazad, pa da se vratite izgubljeni"'
oni rekose: "O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju necemo uci, dok god oni iz nje ne izidu; pa ako oni iz nje tzidu, mi cemo onda, sigurno, uci." (Al-Maide, 21 .-22.)
"Dva covjeka koja su se Allaha bojala i kojïrna je On darovao milostSvoju" rekose. (Al-Maide, 23.)
Ko su bila ova dva u Kur'anu spomenuta covjeka? Mnogi mufessiri grijese komentkajuci ovaj ajet. Ta dva covjeka su bili Musa i Harun. Navest cemo kasnije dokaz da se radi o njima. Milost, koju im je Allah dao, je bilo poslanstvo.
Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prodete, bicete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako stevjernici! (Al-Maide, 23.)
Nece tu biti velike bitke, ni zrtava, samo podite prema kapijama, oni ce sigurno pobjeci. I to je kraj iskusenjaipobjeda vama.
Od sest stotina hiljacla Ijudi bas ni jedan od njih ne poslusa Musa a.s.. Cak ni od onih ozivljenih, najodabranijih sedamdeset niko se ne odazva Musaovoj naredbi, ma nijedan od njih!
"O Musa," ' rekose oni - "dok god su oni u njoj mi necemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi cemo ovdje ostati!" (Al-Maide, 24.)
Pogledajte dokle moze odvest neodgoj prema poslanicima. I danas ima neodgoj enih Ijudi koji tako bestidno lazu na poslanike! Misîe da o njima mogu govoriti kao o bivsim kraljevima koji su bili i zavrsili. A nije to tako, bkaju se rijeci koje se hoce reci o poslanicima. Kada biras rijeci o poslanicima onda to cini pazljivije nego kada hoces nesto reci o svojim roditeljima.
Usporedite taj prizor zidova sa prizorom plemenitih ashaba sa kojima se Poslanik, me, posavjetovao neposredno pred pocetak bitke na Bedru o kojem Ibnu Abbas kaze:
"Bio sam svjedok Mikdadovih rijeci, volio bih da su moje nego da mi daju citav dunjaluk. kad je rekao: 'Allaha nam, mi ti necemo reci kao sto su zidovi rekli Musau: Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi cemo ovdje ostatï , nego kazemo: 'Idi ti i tvoj Gospodar pa se borité, a i mi cemo se uz vas boriti. '" ( Ahmedov Musned,hadis 16983.)
Golema je razlika izmedu ashaba Muhammeda, ^g, i Musaovih sljedbenika.
Musa a.s. prouci jos jednu dovu:
"Gospodaru moj," - rece Musa - "ja osim sebe imam moc samo nad bratom svojim; zato presudi nama i Ijudima grjesnim! "
(Al-Maide, 25.)
Dakle, ko su dva covjeka kojima je Allah dao svoju milost? Jasno je iz ajeta, nema nikoga osim Musaa i Haruna.
Ovdje Musa a.s. po prvi put moli Allaha protiv svoga naroda! Nakon svega vi se tako ponasate!?
Allahova presuda bi strasna:
"Cetrdeset godina oni ce zemljom lutati" ' rece On - "jer ce im Sveta zemlja zabranjena biti." (Al-Maide, 26.)
Nikada i nijedan narod nije iskusan tako dugom kusnjom. Cetrdeset godina nece uci u grad koji im je suden i u koji ce kasnije uci. Tih cetrdeset godina gdje ce proboraviti? Lutat ce pustinjom!
Ati ne tuguj za narodom grjesnim! (Al-Maide, 26.)
Musa im naredi da napuste Makdis, ne zelite ga, idite dalje. Htjedose otici u drugi grad, ali zalutase. Uprkos vodicima koji su ih vodili, nikako nisu uspijevali pronaci zeljeni put. Danima bi hodali i hodali da bi shvatili kako su se vratili na mjesto gdje su prije nekoliko dana bili.
I tako ponovo. I tako, u tom halu, punih cetrdeset goclina. U lutanju u kojern je uvijek neko govorio: "Ja znarn put, hajte za mnom." Pa se opctizgube.
Kako su zivjeli tih cetrdeset godina, sta im je hrana bila? Allah nije htio da ih unisti. htio je samo da ih kazni. Do vode su dolazili na sljedecinacm:
l Mi smo îh na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatrazio: "Udari stapom svojim po stijeni! " - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kojeg ce piti. (Al'Araf, 160.)
Bilo ih je dvanaest plemena koja su vodila porijeklo od dvanaest Jakubovih sinova. To im je bila voda. Kad bi htjeli ici dalje, voda bi presusila pa su taj kamen nosili sa sobom. Kad bi se utaborili i spustili kamen, ponovo bi iz njega voda potekla. To im je bila voda za cetrdeset godina.
Lutajuci pustinjom sunce im je jako srnetalo. Molili su Musaa da zamoli Allaha da hodaju ispod hlada:
\ Mi smo im od oblaka hlad pravili î manu i prepelice im davali,
(Al'Araf, 160.)
Sta im j e hrana bila?
Allah im je odredio svaki dan tri obroka. Kad god bi doslo vrijeme objedu, ugledali bi ogromno jatoprepe/ùakako im dolazi, koje nisu ni bjezale. Hvatali bi ih i njima se hranili. Poznato je da je njihovo meso jedno od najukusnijeg.
Allah im je slao i menn, za koji vecina smatra da je smola na drvecu, slatka poput meda. Drugi smatraju da je bila u obliku brasna od kojeg su hljeb pravili.
1 tako punih cetrdeset godina lutanja pustinjom. U tih cetrdeset godina se ciogodi nekoliko znacajnih dogadaja. Od njih je i dogadzaj vezan za kravu. Jednog dana se probudise i nadose ubijcnog jednog od svojih prvaka. Nisu znali ko je ubica. Odose Musau i zatrazise da im kaze ko je ubica.
-Neznam, rece Musa, osimdamiobjavaotomedode.
-Zamoli Allaha da ti kaze ko je to ucinio,
Musa zamoli Allaha da ih upati na pocinioca tog zlocina. Musa ih upita:
-Zelite li znati ko je ubica?
-Zelimo, rekose.
Musa im saopsti Allahovu zapovjed:

A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nareduje da zakoljete kravu." (Al-Baqara, 67.)
Pocese se rugati Musau. Hej Musa, mi te pitamo za ubicu a ti trazis da se krava zakolje, sta je s tobom!? Ti Boziji poslanik, a tako si neozbiljan!
Oni upitase: "Zbijas li ti to s nama salu? " "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" - rece on. (Al-Baqara, 67.)
Musa im rece: "Kako da se salim sa Allahovim naredbama, to meni ne dolikuje i kad sam se to ja sa vama salio?
"Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", ' rekose - "da nam objasni kojih godina ona treba biti." - "On kaze" - odgovori on -"da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego izmedu toga, srednje dobi, pa izvrsite to sto se od vas trazi!" (Al-Baqara, 68.)
Bilo im je dovoljno da zakolju bilo koju kravu i saznali bi ono sto ih je zanimalo. AH, oni su bili oholi i prkosili su Allahu i Njegovom Poslaniku.Zakoljite kravu i gotovo. Opet to ne ucinise, trazili su opet neko, samo njinia pottebno, pojasnjenje.
"Zamoli Gospodara svoga, u nase ime", - rekose - "da nam objasni kakve boje treba biti." - "On porucuje" - odgovori on -"da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima koji je vide." (Al-Baqara, 69.)
Pocese traziti takvu kravu, ali je sad to bilo tesko, mnogo je takvih lijepih krava, rekose Musau:
"Zamoli Gospodara svoga, u nase ime" - rekose - "da nam objasni kakva jos treba biti, jer nama krave izgledaju slicne, a mi cemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaci." (Al-Baqara, 70.)
Kad su oni toliko raspravljali i pametovali o Allahovoj odredbi, On njih i sve nas nauci da takav pristup za sobom povlaci teskocu, vjera je lahka i nemoj je bespotrebno komplickati, ne trazi u vjeri ono sto niko od tebe ne trazi u toj istoj vjeri, slusaj upute a nemoj ih izmisljati i beskorisno raspravljati. Proucavaj svoju vjeru, ali ne pregoni i ne zastranjuj.Kad su pretjerali, Allah im odredbu ucini teskom i naredi im:
"On porucuje" - rece on - "da ta krava ne smije biti istrosena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako treba!" - rekose, pa je zaklase, i jedvato ucinise. (Al-Baqara, 71.)
Ne nadose nigdje takvu kravu, ositn kod jednog djecaka jetima. Jedan covjek nasavjetova tog djecaka da trazi veliku cijenu za kravu znajuci da ce oni pristati jer je ubijeni bio enormno bogat covjek. Djecak im proda kravu, cijena joj je bila da daju zlata koliko je krava bila teska. Porodica ubijenog pristade platiti tu cijenu.
Allah je htio dati bogatstvo tom sirocetu i njih, zbog njihovog inata, materijalno oglobiti. Zaklase kravu, ali opet ne saznase ime ubice. Musa im naredi da odsjeku komad njezinog mesa i njime udare ubijenog. O tom dogadaju Allah dz.s. kaze.
\ kada ste jednog covjeka ubilî, pa se oko njega prepirati poceli -Allah je dao da izide na vidjelo ono sto ste bili sakrili -
Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraca mrtve u zivot i pruza vam dokaze Svoje da biste shvatili. (Al-Baqara, 72.-73.)
Pred njihovim ocima mrtvi ustade. Allah im i mrtve ozivi, pa sta ima veceodtoga, stahoce jos onidabivjernicipostali! Ubijeni ustairece ime ubice, a potom ponovo umre.
Da li je ovaj dogadaj omeksao njihova srca?
Prepelice, menn, kamen a sad i mrtvi govori pred njima. Allah dz.s. kaze:Ali srca vasa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jos tvrda, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rusi. - A Allah motri na ono sto radite.
(Al-Baqara, 74.)
Kamen se omeksa, ali njihova srca se ne mogu smeksati. Opora srca njihova su bila. .U ovom periodu se dogodio jos jedan znacajan dogadaj vezan za Hidra.
Jednog dana je Musa govorio okupljenim Israelcanima pa ga jedan od njih upita:
-Ko je najuceniji covjek na zemlji? Musa mu odgovori:
-Ja!
Allah ga zbog tih njegovih rijeci ukori. Musa nije nista lose mislio, pa on je poslanik i direktno je sa Allahom govorio, uz to nije znao da ima iko uceniji od njega. Zbog toga je pretpostavljao kako je on najuceniji na zemlji. Allah mu objavi da ima uceniji covjek od njega, pa ga nakon Musaovog trazenja uputi na naciti na koji ce ga pronaci. Na mjestu gdje se sastaju dva mora, nakon sto ribu izgubis, tu ga trazi- bi mu naredeno.
A kada Musa rece momku svome: "Sve eu ici dok ne stignem do mjestagdje se sastaju dva mora, ili eu dugo, dugo ici." (Al-Kahf, 60.)
Mladic, koji je Musaa pratio na ovom putovanju, se zvao Josu'a ibn Nun za kojeg vecina uleme smatra da je on naslijedio Musaa a.s. u poslanickoj misiji sa Benu Israilom. Musa je bio spreman pjesaciti Hukab deset godina, samo da bi se susreo sa ovim covjekom.
I kad njih dvojica stigose do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravise na ribu svoju, pa ona u more kliznu. (Al-Kahf, 61 .)
Gdje je to mjesto? Dvije strane Crvenog mora. Njih dvojica su pripremali rucak od ribe. Pecenu ribu su stavili u posudu, Musa je zaspao, Josu'a je odjednom vidio kako se pecena riba krece u posudi, a potom skace i vrativsï se u more otpliva.
Kad se Musa probudi, Josu'a mu zaboravi ispricati taj cudan dogadaj.
A kada se udaljise, Musa rece momku svome: "Daj nam uzinu nasu, jer smo se od ovog naseg putovanja umorili. "
"Vidi! " ' rece on "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam sejtan je ucinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem * mora da je ona skliznula u more; bas cudnovato!" (Al-Kahf, Ô2.-63.)
Tek tada se Josu'a sjeti ispricati cudan dogadaj sa ribom. To je ono sto smo trazili, rece Musa. Slijedeci tragove svojih koraka vratise se na mjesto gdje se dogodilo to cudo sa ribom.
I nadose jednog Naseg roba kome smo milost Nasu darovali i onome sto samo Mi znamo naucili.
"Mogu li da te pratim" - upita ga Musa * "ali da me poucis onome cemu si ti ispravno poucen?" (Al-Kahf, 65. -66.)
Nadose Hidra za kojeg vecina historicara smatra da je bio poslanik.
"Ti sigurno neces moci sa mnom da izdrzis" rece onaj, "A i kako bi izdrzao ono o cemu nista ne znas? "
"Vidjeces da eu strpljiv biti, ako Bog da" - rece Musa "i da ti se necu ni u cemu protiviti. " (Al-Kahf, 68. -69.)
Obratimo paznju na Musaov odgoj prema ucenoj osobi: "Dozvoli mi da ti pravim drustvo, sve sto hocu od tebe je da me poducis znanjima kojima te Gospodar svjetova poducio." Nema nikakve sumnje da je Musa vrjedniji odHidra, ali pogledajte tu skrusenost. Ako je neko u necemu uceniji od tebe, onda budi prema njemu ponizan makar ta ista osoba bila manje sposobna i vazna od tebe. Tako nas uci nasa lijepa vjera da se prema ucenjacima ophodimo.
Hidr pristade, ali postavi jedan uvjet pred Musaa a.s..
"Ako ces me vec pratiti" - rece onaj - "onda me ni o cemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kazem!" (Al-Kahf, 70.)
Musa se slozi sa trazenim uvjetom i naredi Josu'i da se vrati Benu Israilu, on se vrati i ostase samo njih dvojica o kojima Allah dz.s. kaze:
I njih dvojica krenuse. I kad se u ladzu ukrcase, onaj je probusi. "Zar je probusi da potopis one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nesto vrlo krupno!" (Al-Kahf, 71.)
Hidr i Musa zatrazise od siromasnih radnika na toj ladi da ih prevezu na susjednu obalu besplatno, ovi na to pristase, Musa i Hidr se spustise u potpalublje, Hidr uze komad zeljeza i poce busiti ladu. Lada poce tonuti. Radnici su pokusali izbaciti nadolazecu vodu. Musa se zacudi, s ta ovaj radi! Ljudi nam ciné uslugu, a on hoce ovim cinom da ih pobije. Musa ne mogne osutjeti ovu nepravdu, pobuni se, a Hidr mu rece:
"Ne rekoh li ja" - rece onaj - "da ti, doista, neces moci izdrzati sa mnom?"
"Ne karaj me sto sam zaboravio" - rece - "i ne cini mi poteskoce u ovome poslu mome!"(Al-Kahf, 72.-T3.)
Tacno, zaboravio sam, oprosti mi. Hidr ovaj put presuti Musaovo krsenje dogovora.
Nastavili su dalje ici, naidose na djecu koja se igraju, Hidr napade jednog lijepog djecaka, obori ga na zemlju i ubi.
I njih dvojica krenuse. I kad sretose jednog djecaka pa ga onaj ubi, Musa rece: "Sto ubi dijete bezgrjesno, koje nije nikoga ubilo! Ucinio si, zaista, nesto vrlo ruzno! " (Al-Kahf, 74.)
Musa je gledao zlocin ubistva kako se pred njegovim ocima desava. Ponovo se pobuni, nije mogao nijemo posmatrati ubistvo u njegovom prisustvu. Hidr mu ponovo prigovori, a Musa zatrazi jos samo jednu priliku.
"Ne rekoh li ja tebi" - rece onaj - da ti, doista, neces moci izdrzati sa mnom?"
"Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam" - rece - "onda se nemoj sa mnom druziti. Eto sam ti se opravdao!" (Al-Kahf, 75. -76.)
Nastavise zajedno ici dalje:
I njih dvojica krenuse; i kad dodose do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbise da ih ugoste. U gradu njih dvojica naidose na jedan zid koji tek sto se nije srusio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao si" - rece Musa "uzeti za to nagradu." (Al-Kahf, 77.)
Iduci dalje dodose u jedno selo gladni. Obicaj toga vremena je bio da se ugoste musafiri koji dodu. Ovi su jos i trazili svoj musafirski hak,ali Stanovnici tog sela ih odbise. Poslanici nikada nisu trazili sadaku pa tako ni ovaj put, trazili su pravo musafira koje mu je Allah tada i danas dao. Ako bi nama danas dosao musliman koji nema mogucnosti da plati hranu i smjestaj, duznost jednog sela ili grada bi bila da mu daju njegovo trodnevno pravo zagarantovano Serijatom. Stanovnici toga sela su bili losi Ijudi. Njih dvojica izadose izvan sela i zaustavise se pored jednog oronulog zida. Hidr poce popravljati ovaj zid dok ga ne ojaca i ne ispravi. Musa je sve to nijemo posmatrao: Stari nageti i beskorisni zid koji je pripadao tim losim Ijudima, nije mogao a da ne prigovori:
-Zasto tim zlim Ijudima dzabe zid popravljas, da si bar taj svoj trud unovcio.
Te njegove rijeci su bile kraj njihovog druzenja: Treci put krsis datu rijec, prije nego odes pojasnit eu ti zbog cega sam tako postupio:
"Sada se rastajerno ja i ti!" - rece onaj - "pa da ti objasnim zbog cega se nisi mogao strpiti." (Al-Kahf, 78.)
Sto se tice one lade koja je prevozila putnike sa jedne obale na drugu:
"Sto se one lade tice - ona je vlasnistvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je ostetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu ladu otimao." (Al-Kahf, 79.)
Taj vladar je ubrzo dosao do te ladze, vidjevsi je tako ostecenu naredi: -Ostavite je, takva mi nece nicemu koristiti. A onaj djecak:
Sto se onoga djecaka tice - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nece na nasilje i nevjerovanje navratiti,
a mi zelimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i cestitijeg od njega, i milostivijeg. (Al-Kahf, 80. -81.)
Allah je Svojim znanjem znao da bi ovaj djecak, kad odraste postao ne samo nevjernik nego i veliki tiranin koji bi zlostavljao cak i svoje roditelje. Na ovaj nacin Allah svojom miloscu prema titn dobrim roditeljima sprijeci to dijete da takvo i postane. Allah im htjede umjesto tog djeteta podariti drugo, hairnije dijete. Sta je bolje tim roditeljima: da je zivjelo ili da je umrlo?!
A zid:
A sto se onoga zida tice - on je dvojice djecaka, sirocadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar covjek. (Al-Kahf, 82.)
Da je pao zid ukazalo bi se blago i njega bi sebi uzeli zli stanovnici sela a jetimi se ne bi mogli suprotstaviti toj nepravdi. A njihov otac je bio dobar covjek. Allahu dragi, koliko li su samo divne ove rijeci! Zasto se dogodila Allahova intervencija i zasto je poslan poslanik da sirocadi popravi nageti zid? Zato sto je njihov otac, dok je zivio dunjalucki zivot, bio dobar covjek! Pogledajte, dobrocinstvo ne koristi covjeku i njegovim potomcima samo dok je ziv, ono koristi njegovim potomcima i nakon smrti. Onaj ko zeli sebi, svojoj porodici i svojim potomcima dobro nek se boji Allaha dz.s.
Gospodar tvoj zeli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. (Al-Kahf, 82.)
Kraj kazivanja je da su ta sirocad porasla, da je zid pao i da su oni nasli blago i sebi ga uzeli.
Potom mu Hidr pojasni jako bitnu stvar:
Sve to ja nisam uradio po svome rasudivanju. Eto to je objasnjenjezatvojenestrpljenje! (Al-Kahf, 82.)
Sve sto sam uradio nije bilo moje znanje, bilo je to plod Allahove objave - vahja. Znanje koje je imao Hidr je bilo Ilmul Batin -skriveno znanje poznavanja pojedinih gajb desavanja. Nije tu bilo rijeci, kao sto kazu pojedini neupuceni, o znanju datom obicnim Ijudima. Ne, to znanje je bilo dato jedino poslanicima, nikako ucenimilijosgorene neukim.
Benu Israil su i dalje lutali pustinjom tih cetrdeset godina. U tom periodu umre Harun a.s. i bi zakopan negdje u pustinji. Dvije godine nakon njegove smrti, isto u vrijeme lutanja pustinjom, umre Musa a.s. i bi pokopan takoder negdje u pustinji.
U hadisu kojeg biljezi Buharija u svom Sahihu se kaze:
Prenosi se od Ebu Hurejre kakoje Melek smrti poslan Musau a.s. pa kad mu je dosao Musa ga udari kamenom i oko mu izbi. Melek se vrati svome Gospodaru i rece:
-Poslao si me robu koji ne zeli umrijeti. Allah mu vrati oko ispravnim i rece:
- Vrati se i reci mu da stavi ruku na kozu vola, koliko rukom pokrije dlaka jos toliko ce godina zivjeti. (Buhari, hadis 1253.)
Naime, poznato je da su jedino poslanici imali privilegiju izbora prihvatanja ili odgode smrtnog casa.
Musa rece:
- Vrati se i pitaj Gospodara sta ce poslije toga biti.
-Smrt -rece -
-Onda nek to bude odmah.
Prije nego mu melek uze dusu cistu, zamoli Uzvisenog Allaha
" . . da ga priblizi Svetoj zemlji toliko blizu da se do nje moze kamen dobacti." (Buhari, hadis 1253.)
Ebu Hurejre kaze:
"Allahov Poslanik s.a.w.s.je rekao: 'Da sam tamo, pokazao bih vam njegov kabur, pored puta (za Mesdzidul Aksa), kod crvene dîne. '" (Buhari, hadis 1253.)
Tako je bio kraj dvojice velikana medu poslanicima Haruna a.s. i Musa a.s.