Bitka Zat es-Salasil

Od dana kada je prešao u Medinu i od tog grada učinio centar islama, Poslanik s.a.v. je nastojao pratiti aktivnosti neprijatelja i sakupljati informacije o njihovim planovima i namjerama. Za tu namjeru slao je sposobne ljude u Mekku i druga mjesta gdje su živjeli idolopoklonici. Kada bi saznao da neko od neprijatelja namjerava napasti Medinu, odmah bi poduzimao prventivne mjere, pa, ili bi poslao vojsku da prva napadne i uhvati neprijatelja nespremnog, ili bi na vrijeme organizovao efektivnu odbranu.

Tako smo vidjeli kako je on poslao Abdullaha b. Džahša s osamdeset ljudi do određenog mjesta da prati kretanje Kurejša. Odluka da se muslimani grupišu van Medine prije dolaska neprijatelja (bitka na Uhudu), te na vrijeme kopanje velikog kanala oko grada (bitka kod iskopa), bile su radnje koje je Poslanik s.a.v. poduzeo nakon primanja informacija od svojih ljudi određenih da budu doušnici u redovima neprijatelja. Poslije Poslanika s.a.v. vidimo kako i halife slijede ovu njegovu praksu. Kada bi hazreti Ali postavio nekoga za vladara određenog grada, također bi odredio nekoga da motri njegovu vladavinu. U nekoliko svojih pisama, u kojima kritikuje i opominje vladare za njihove greške i propuste, on nam otkriva da je to tih informacija došao od svojih pouzdanih ljudi.

U bici nazvanoj Zat es-Salasil otklonjena je velika opasnost za muslimane korištenjem obavještajnih aktivnosti. Naime, do Poslanika s.a.v. je došla vijest od pouzdanog izvora da se hiljadu ratnika plemena Benu Salim sastalo u dolini Jabis i dogovorilo da će napasti Medinu, ubiti Poslanika s.a.v. i uništiti islam, pa i po cijenu svojih života. Poslanik s.a.v. je sakupio građane Medine i obavijestio ih o nadolazećoj opasnosti. Rekao im je da se oformi odred koji će otići ravno u mjesto neprijatelja i tu ga napasti. Kada se sakupila grupa boraca, Poslanik s.a.v. je naredio Ebu Bekru da ih predvodi. Međutim, kada su došli u područje plemena Benu Salim, njihovi ratnici ih dočekaše spremni za rat. Zbog toga se grupa vrati neobavljena posla. Ali b. Ibrahim piše u svom Tefsiru, ''Kada su vođe plemena upitale Ebu Bekra o razlogu dolaska on im je rekao da ih je Poslanik s.a.v. poslao da im predoče učenja islama i da ih napadnu ako odbiju. Tada su vođe naredili velikom broju svojih ratnika da se postroje i krenu prema muslimanima. Oni su bili prisiljeni da se povuku i vrate u Medinu. Poslanik s.a.v. je onda predao komandu u ruke Umara i poslao ga u dolinu Jabis s istim zadatkom. Ovaj put pleme Benu Salim dočeka muslimane još spremnije. Napali su ih iz zasjede, te opet natjerali na povlačenje. Poslije ovoga Amr b. As se javi da predvodi grupu na istom zadatku, ali i on se vrati neobavljena posla.

Nakon malo vremena, Poslanik s.a.v. ponovo podiže vojsku i, ovaj put, za njenog komandanta odredi Alija b. Ebi Taliba. On se spremi i ubrzo s vojskom napustio Medinu. Poslanik s.a.v. ga je ispratio i onda rekao da svi čuju: ''Ovo je ratnik koji nikad ne bježi s ratišta!'' Hazreti Ali se prvo uputio u pravcu Iraka, tako da se mislilo da ga Poslanik s.a.v. ovaj put nije ni poslao u dolinu Jabis. Ovim manevrom je postigao da pleme Benu Salim bude neobaviješteno o dolasku muslimana. Kretali su se po noći a dan su koristili za odmaranje u nekom skrivenom mjestu. Kada su se približili odredištu Ali je naredio vojnicima da zavežu usta konjima da ih ne bi otkrili svojim njištanjem. Prenoćili su tu noć u okolnim brdima i rano ujutro, poslije klanjanja sabah namaza, kao lavina okomili se na uspavanog neprijatelja. Iznenađenje je bilo potpuno! Nekoliko idolopoklonika je bilo ubijeno dok je većina pobjegla glavom bez obzira, ostavljajući sve oružje i imovinu iza sebe.

Pobjednike su u Medini dočekali Poslanik s.a.v. i ashabi. Kada je hazreti Ali vidio kako Poslanik s.a.v. stoji, odmah je sjahao. Međutim, on s.a.v. mu je došao i rekao: ''Na konja! Allah i Njegov Poslanik su zadovoljni tobom.'' Tog momenta Poslanikove oči su se ispunile suzama i on izreče onu čuvenu rečenicu: '' O Ali, da se ne bojim da neko iz mog Ummeta ne kaže o tebi ono što hrišćani kažu o poslaniku Isau, rekao bih nešto o tebi zbog čega bi se narod grabio da dođe do zemlje ispod tvojih stopala da je ima kao (Božiji) blagoslov.''

U čast ove pobjede muslimana, sura el-Adijat je bila objavljena, ''U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Tako mi [konja] koji dahćući jure, pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu prašinu, i prodiru u sredinu [neprijateljske] skupine - čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan, i sam je on toga, doista, svjestan, i njegova ljubav za imetkom je velika. A zar on ne zna da će, kada bude rasuto ono što je u grobovima, i kada izađe na vidjelo ono što je u grudima, Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima.''