Nathan Robert Ellington (rođen 2. jula1981. u Zapadnom Jorksiru u Bradfordu) je englez i profesionalni nogometaš. Kada se 2004. godine oženio bošnjakinjom, Ellington je revertirao na islam i od tada je musliman koji praktikuje svoju vjeru. Posljednjih nekoliko godina dolazio je posjetiti rodnu zemlju svoje supruge i nakon toga je izrazio želju da poćne igrati za nacionalnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

“Volim Bosnu! Supruga je predložila da bi bilo dobro da igram za reprezentaciju BiH i odlučio sam je poslušati”, rekao je Nathan…

Zovu ga The Duke prema legendarnom jazz muzičaru Duke Ellingtonu. Ellington potiće iz sportske porodice: njegov stariji brat, Lee Ellington, je takođe nogometaš, u poziciji napadača. Trenutno igra za Derby County, gdje ga je tim Watford posudio tokom sezone. Nathan Elington je u sezoni ‘04/’05 dok je igrao za engleski Wigan postigao 24 gola i veoma je dobar napadač.

Izvodi iz jednog intervjua od prošlog ramazana:

Prosle hefte došao je na trening u majici s natpisom “Ja sam musliman, ne plaši se”
Prije 20 godina, ideja o muslimanu nogometašu bila bi gotovo neobična. Ali danas, kad naše obale privlaće mnoštvo nacija, to nije samo neizbježno, več je trend i u porastu.

Samo u Premijer Lizi su Sissoko, Hameur Bouazza, Diomansy Kamara i Nicolas Anelka muslimani, a šuška se da je i Robin van Persie takođe musliman. Ellington je bio krščanin koji nije prakticirao krščanstvo, sve dok se, prije tri godine, njegov stav nije promijenio pod utjecajem dvije važne osobe u njegovom životu. Njegov brat Dzejson postao je vjernik, a zatim je Nathan sreo svoju buduću suprugu Almu.

“Ja sam musliman i praktikujem islam” rekao nam je. “To sam i rekao menadžeru Aidyju Boothroydu prije nego sam potpisao ugovor. Odvojio sam nekoliko trenutaka da bih mu objasnio koje su moje obaveze kao muslimana. To sam učinio, jer se islam i muslimani koji ga prakticiraju posmatraju kao nešto strano, nešto drugačije. Nije bilo nikakvih problema s njegove strane. Da jeste, ne znam šta bih učinio.”

Dosad nisam imao nikakvih problema jer nam preporučuju da se odmaramo. Ja klanjam pet puta dnevno. U zoru, u podne, u sredini dana, kad se smrači i naveče. Dakle, mogu uskladiti svoj namaz sa treningom. Da nemamo nikakvih pauza u toku dana i da neprekidno treniramo, tražio bih tih pet minuta za svoje namaze.

Imam sedžadu. Menadžeru ni to nije smetalo, on poštuje činjenicu da je namaz nešto što moram obaviti. Dećki iz tima su se znali našaliti na moj račun, ali je ‘najgore’ što su mi rekli bilo da su me zvali Beardo* (* beard = brada, weardo = čudak; beardo je igra riječi na engleskom, u značenju, bradati čudak). To mi ne smeta.

Da se iko na slićan način narugao Mickyju Droyu, kosmatom igraću Chelseaja koji je igrao 1970-tih godina, vjerovatno bi to bio krajnji desničar. Danas je normalno da se u svlačionici dobacuje na prihvaćene norme, i ako znaš kako primiti njihove komentare, momci će te prihvatiti.

U jednom klubu je nogometaš dobio nadimak bombaš samo zato sto je bio musliman. Ellington je rekao: “Neko možda misli da je to smiješno, ali nema ništa smiješnog u takvoj šali. Postoje veče, važnije stvari u životu. Ljudi ginu, ljudi su izgubili svoje bližnje. Mora postojati granica za šalu.”

Ionako nije u pitanju religija, več ljudi. Sama religija ne uči nas nićemu lošem. Islam želi da ga izučavaš, proučavaš, ali ja još nisam uspio naći nijednu grešku. Islam ne uči ljude da budu zli ili opaki. Religija sama po sebi nije zla, več ljudi. Ljudi moraju biti načisto s tom činjenicom.

Mozda postoji nedostatak znanja kod ljudi, neinformisani su o islamu. Ne znam koliko neki od mojih suigrača znaju o islamu. Da žele sa mnom razgovarati o tome, bio bih sretan da im objasnim. Samo trebaju upitati ako ih nešto zanima.
Boothroyd je napredan (savremen) menadžer koji želi da su mu igrači na propisanom režimu ishrane, ali Ellington posti ramazan. Tokom dana ne jede, niti pije. To je svakako dovelo do sukoba, ili? “Zapravo nije, jer mogu jesti i piti koliko želim kad sunce zađe. Kad iftarim, unesem u sebe sve potrebne hranjive sastojke.”

“Ustanem takođe prije zore i jedem. Juutros sam ustao u 5 ujutro da bih klanjao, a prije toga sam jeo. Kad igramo utakmicu, ako smo gostujući tim odnosno ako sam na putu, dozovljeno mi je ne postiti, ali to nadoknadim poslije, kad sam kod kuče.”Iskreno, post nije uticao na moju igru. Nisam sreo nikakve predrasude o svojoj religiji, niko me nije diskriminirao, mada su neki od mojih suigrača iz kluba doživjeli rasnu diskriminaciju.”