Pravi soko je onaj koji do cara stigne kao soko, a ćorav soko je onaj koji skrene sa puta. Jedan soko je skrenuo sa puta i zalutao u viraniji, i u viraniji je upao medu sove. Zalutali soko bijaše sav od svjetla, ali čauš sudbe navrati ga da skrene. U sokolove oči je bačena zemlja, te je skrenuo  sa pravoga puta, pa se našao među sovama. Sove se skupiše oko sokola, počeše ga udarati krilima i kljunovima. Komešanje nastade među sovama, pa povikaše: Evo, soko došao da nam zauzme mjesto. Isto kao psi kad siromah naiđe kroz selo, počele su sove vući sokola za perje da ga raznesu. Reče im soko: Ne bojte se za svoju viraniju, meni nije mjesto među sovama, stotinu ovakvih viranija ja ću vama pokloniti. Ja se neću ovdje dugo zadržati, ja idem dalje, prema caru careva. Sjedite bez uznemiravanja, moj boravak je kratak, ja se vraćam u svoju postojbinu. Ova oboraština je u vašim očima vrijedna, pa neka vam je; ljudima koji pripadaju caru ovako mjesto ne odgovara.

Jedna od sova mu reče: Soko hoće da nas prevari, i hoće sa našeg ognjišta nešto da zgrabi. Naše gnijezdo on će uzeti pomoću varke, nas će zavaditi da bi se on ovdje nastanio. Pokazuje sitost, on je velika varalica, Boga mi, od svih pohlepnika on je najgori.

Toliko je pohlepan da zemlju jede kao hljeb. Pazite, medvjedu se ne daje mastan obrok. Soko, to tvrdi da pripada caru, Laže;

hoće nas, koje smo na pravom putu, da zavede. Kako da on, jedna obična ptica, ima vezu sa carem? Ne slušajte njegove riječi ako ste imalo pametne. On, da pripada carskom društvu, nije dostojan. Kako bi bilo da se stavi bijeli luk u halvu!?

Soko reče: Car i carska svita će me tražiti i pitati za mene, jer sam odmah uz cara, njemu pripadam. Sove mu rekoše: Maštarije zboriš; to mogu biti samo zamke ludacima, a ne nama. Ko god njemu povjeruje, on je budala. Kako jedna takva ptica da bude sa carem? Ako njega jedna mala sova kljuca u glavu, mislite da će radi toga doći car da ga brani. Soko im odgovara: Ako vi meni jednu perku slomite, car će sva vaša gnijezda poizvrtati. Ko je sova pa da moje srce uvrijedi, da meni neku neprijatnost nanese. Car će učiniti niskim ono što je visoko, stotine stvari će se prevrnuti ako me uznemirite. Njegova pomoć je meni čuvar; kud god ja idem, mene car prati. U carevom srcu su smještene misli o meni, bez misli o meni, carevo je srce bolesno. Kad me car pusti da letim, ja se uzdižem i letim kao svjetlo. Kao Mjesec i Sunce probijam se tad I sve zastore u svim sferama probijam ja. Od mojih misli dolazi raspoloženje pametima, iz mene su i vjetrovi koji struje nebom. Ja sam soko, a feniks je iznenađen mnome,  a ti, obična sova, pa da shvati moju tajnu. Car radi mene pušta ljude iz zatvora; Allah oslobađa mnoge ljude kazni radi mene. Kad bi nekoliko sati sova provela sa mnom, onda bi dobila sokolova shvatanja.

Sretna je svaka sova koja shvati sokolov let, ako shvati sadržaj i pravac moga leta, spašena će biti. O sove, približite se meni da i vi budete sokolovi, iako ste sove postat ćete sokolovi. Onaj koji bude drug ovako velikom caru, gdje god on bude pao, neće biti izgubljen. Onaj kome bude dert car. on će naći lijek, naj ima razlog što svirkom svojom cvili. Ja sam carević. nisam onaj neko što za svačiju sofrusjeda; car mene poziva s kraja na kraj zemlje. Moj zov je upućen vama da se vratite, Allah mi je svjedok da sam istinski pozivalac. Ja nisam od careva, ali, ja sam Njegovo svjetlo koje se na meni odrazilo. Jedna vrsta se ne sastoji samo u istom obliku; 
voda i zemlja nisu isto, ali u plodovima imaju slične zadatke. Vjetar nije sličan vatri, ali on je raspiruje i godi plamenu; ljudskoj prirodi gode ugodna pića. Naša vrsta nije careva vrsta, nađe postojanje je utopljeno u Njegovu postojanju. Pošto nestade mene (utopih se), osta On, pod nogama Njegova konja, ja sam prašina. Naša duša postade zemlja i oznaka, velika je stvar biti znakom na važnom putu. Budi prah i nišan na putu istinskome, tada postati dragulj u kruni velikih careva.

O, vi robovi vanjštine, vi sove neznanja, vi niste moja vrsta, uzmite ovo kako vam govorim. Vas ima mnogo koji gledate po formi, 
slijedite formu, a napadate na Boga. Na kraju da ti kažem, duša je sa tijelom u vezi, i povezani su iako nisu slični. Vid oka sa organom oka je par, svjetlo srca sakriveno je u kapljici krvi. Veselje je u crvenilu džigerice, a briga je u crnilu njenom. Pamet je kao svjetiljka u glavi. Ove nevidljive veze teko je shvatiti, a pamet je nemoćna da sve to razabre. Apsolutna duša je u vezi sa djelimičnom dušom, a ona je primila jedan biser i stavila sebi na vrat. Tako je Hazreti Merjemina duša, od susreta sa Džibrilom, 
zanijela putem duševne veze. Preko dodira srca zaćeo se Mesih. Ali onaj Mesih koji ne gazi suhu i mokru zemlju, nego onaj Mesih, čiji su koraci u visinama.

I kako duša od duše rodi novu dušu, od takve duše je začet i ovaj svijet. Tako jedan svijet rađa drugi svijet,  te tako nastaje mnoštvo svijeta i traje do Dana proživljenja. Kad bih do kraja života redao, ne bih vam  završio, zato ću ja prekinuti ovo kazivanje.

Ovim riječima značenje je samo: „Ja Rabbi“ ovi harfovi su slatke zamke, na njih se mnogo može uhvatiti. Pazi da ne učiniš neku grešku u svome dozivaju „O Bože“,jer treba da čuješ odazivanje „Lebbejke-Evo me."„Odazivam ti se“-ti to nećeš čuti samo uhom, nego svim svojim bićem.